Jeste li emotivni izjelica?

Koji su to emotivni “okidači” koji potiču ljude da pretjerano jedu? Mnogi se okreću hrani jer su usamljeni, dosadno im je, deprimirani su, tjeskobni, umorni ili pokušavaju odgoditi obavljanje monotonih poslova.

Emotivno jedenje danas je čest fenomen u kojem potrebu za uzimanjem hrane ne stvara fiziološka glad. Umjesto tjelesnih simptoma gladi, koji osobu potiču na jedenje, ovdje određena emocija predstavlja okidač za početak uzimanja hrane. Procjenjuje se da je ok 75% prekomjernog jedenja izazvano psihološkim faktorima, prvenstveno emocijama, što znači da većina ljudi koristi hranu kako bi se lakše nosili s neugodnim osjećajima, a neki u tome pretjeruju pa se tako i debljaju.

U društvu u kojem hrane ima u izobilju i u kome je ona lako dostupna, emotivno jedenje za mnoge predstavlja pogodan način za trenutačno ublažavanje napetosti izazvane stresom i negativnim emocijama. Pod emotivnim jedenjem ne podrazumijeva se samo uzimanje hrane kada su emocije jasno ispoljene i lako prepoznatljive.

Značajan broj emotivnih izjelica rijetko su svjesni svojih emocija dok jedu, što znači da se emotivno jedenje pojavljuje kao reakcija i na emocije koje često prolaze nezamijećene. Emotivno jedenje karakterizirano je epizodama prekomjernog konzumiranja hrane, stalnog grickanja i kad nismo gladni, a sve to u svrhu ublažavanja emotivnih stanja.

Mogu se javiti i napadi proždrljivosti u vidu nekontroliranog unošenja većih količina hrane nakon čega gotovo u pravilu uslijedi osjećaj krivnje i srama zbog takvog ponašanja. Prepoznavanje emotivnog jedenja ne predstavlja veću teškoću budući da su uočeni karakteristični simptomi i znakovi na koje trebate obratiti pažnju. Čini li vam se da neke od slijedećih situacija možete prepoznati u vlastitom ponašanju pri uzimanju hrane, prilično je vjerojatno da imate problem s emotivnim jedenjem.

Glad se pojavljuje iznenada
Tjelesna glad nastaje postupno. Glad, odnosno potreba za hranom, kod emotivnog jedenja često nastupa iznenadno i brzo se razvije jak poriv za uzimanjem hrane koji zahtijeva trenutačno zadovoljenje.

Želja za samo određenom hranom
Izrazita želja za određenom, obično nutritivno nekvalitetnom hranom (slastice, hranom sa većim sadržajem masnoća) može ukazivati na postojanje emotivnog jedenja. Ljudima se često sviđa val zadovoljstva kojeg osjete nakon što udovolje želji za omiljenom hranom. Taj osjećaj zadovoljstva u stvari je znak da se utažila emotivna, a ne tjelesna glad.

Glad traži trenutačno zadovoljenje
Osoba u koje se pojavi emotivna glad osjeća snažnu trenutačnu potrebu za određenom hranom što je tjera da, primjerice, skrene s puta kojim ide na ranije određeno mjesto kako bi nabavila hranu, da prekine rad i ode u dućan po omiljenu poslasticu ili da u kući pojede slatkiše ostavljene za djecu.

Osjećaj gladi je često povezan s neugodnim emocijama
Potreba za hranom koja je povezana s nekom neugodnom emocijom, emotivna je glad. Tjelesna glad nije izazvana emocijama već određenim fiziološkim procesima.

Jedenje se nastavlja i pored osjećaja sitosti
Osoba je svjesna da joj je želudac pun, ali nastavlja i dalje jesti jer još neko vrijeme želi osjećati ugodan okus hrane u ustima. Emotivna potreba za hranom često potiče osobu da unosi sve više hrane kako bi se osjećala zadovoljenom.

Glad se ne osjeća u želucu
Osoba ima jaku želju za određenim okusom u ustima i nije u stanju prestati misliti o određenoj hrani i njenom ugodnom okusu. Osjećanje potrebe za hranom na ovaj način obično je znak emotivne gladi. Kad je čovjek tjelesno gladan obično je manje izbirljiv. Kod emotivne gladi osoba se obično usredotoči na specifičan okus ili konzistenciju hrane.

Kad se potreba za hranom zadovolji, javlja se osjećaj žaljenja ili krivnje
Priskrbljujete li svom organizmu hranu koja mu je potrebna za funkcioniranje, nema razloga da se nakon obroka osjećate krivim. Ukoliko se poslije jela pojavi osjećaj krivnje, vjerojatno dio vas zna da niste jeli samo zato da bi ste utolili tjelesnu glad.

Evo još nekih pojava i znakova koji mogu doprinijeti točnijem utvrđivanju postojanja emotivnog jedenja:

  • Opsesivne misli o hrani
  • Povremeni napadi nekontroliranog prejedanja uz spoznaju kako to nije normalan način uzimanja hrane
  • Strah da se prejedanje ne može zaustaviti vlastitom voljom
  • Nakon prejedanja pojava samooptužujućih misli
  • Depresivno raspoloženje
  • Mala konzumacija hrane na javnim mjestima
  • Prikrivanje dokaza da se hrana pojela
  • Određena hrana označena je kao dobra ili loša
  • Variranje tjelesne težine
  • Preokupacija tjelesnim izgledom
  • Strah od ljutnje drugih i sukoba s okolinom
  • Hrana se koristi kao nagrada, podrška ili utjeha
Twitter Facebook Email

Komentiranje je završeno.