Vitamin K

Vitamin K naziv je za grupu sastojaka topivih u mastima. Otkrio ga je danski biokemičar Henrik Dam 1929. godine promatrajući kako pilići, koji su hranjeni hranom bez masnoća, razvijaju krvarenja pod kožom i mišićima. Zbog toga je vitamin K poznat kao koagulacijski, odnosno antihemoragični vitamin, obzirom da ima važnu ulogu u zgrušavanju krvi.

Nedostatak ovog vitamina može rezultirati raznim hemoragičnim bolestima. Ubraja se u liposolubilne vitamine, a u prirodi se nalazi u dva oblika – kao K1 i kao K2, sintetskim su putem, zatim, dobijeni K3, K4 i K5. K1 unosimo u organizam putem hrane, dok K2 sintetiziraju bakterije u tankom crijevu. Nestabilan je u alkalijama i na svjetlosti. Apsorpciju vitamina K pomaže neomicin, a otežavaju mineralna ulja, X-zračenje, radijacija, užegla masnoća. Neki antibiotici uništavaju crijevne bakterije koje proizvode vitamin K.

Utjecaj na zdravlje i djelovanje
Vitamin K je neophodan za pokretanje sinteze četiri najvažnija faktora koagulacije – protrombina i faktora VII, IX I X, te je značajan činitelj u sprječavanje krvarenja. Neki proteini, važni za normalan metabolizam kostiju, od kojih ovisi unos kalcija u kosti, takođe su ovisni o vitaminu K. Dnevne količine ovog vitamina su male. Smatra se odgovarajućim uzima li odrasla osoba oko 300 µg.  Bakterije ga stalno sintetiziraju u gastrointestinalnom traktu tako da njegov manjak nastaje rijetko, ukoliko ga nema u hrani, osim kod novorođenčadi prije nego li se u njih razvije intestinalna bakterijska flora. Kod novorođenčadi postoji fiziološka hipovitaminoza pa se K1 u rodilištima daje neposredno nakon poroda. Međutim, do manjka često dolazi uslijed slabe apsorpcije masti iz gastrointestinalnog trakta, zbog toga što se vitamin K, koji je liposolubilan, apsorbira iz crijeva zajedno sa mastima. Jedan od najčešćih uzroka manjka je nesposobnost jetre da izlučuje žuč u gastrointestinalni trakt (što nastaje ili zbog opstrukcije žučnih kanala ili zbog bolesti jetre).

Kod nedostatka žuči nema adekvatne probave i apsorpcije masti, stoga se smanuje i apsorpcija vitamina K i zato se daje injekcijom svim pacijentima sa bolesnom jetrom ili začepljenim žučnim kanalima prije izvođenja bilo koje potrebne kirurške operacije. Manjak vitamina K se javlja i kod celijakije, kolitisa i tropskog sprua. U slučaju nedostatka dolazi do pada protrombina u krvi, a time poremećaja koagulacije i krvarenja, bilo spontanog ili kao posljedice ozljeda. Općenito, vitamin K se dobro podnosi, nije toksičan ni u velikim dozama, većim čak i 500 puta od osnovnih doza. Intravenozna primjena može izazvati probleme sa disanjem, bolove u prsnom košu te kardiovaskularni kolaps.

Glavne funkcije su:

–  zgrušavanje krvi

–  jačanje kostiju

–  prevencija kod ovapnjenja krvnih žila

Najbolji prirodni izvori vitamina K
Najbogatiji izvor vitamina K je zeleno lisnato povrće.

–  špinat

–  brokula

–  zelena salata

–  prokulice

–  cvjetača

–  kupus

–  sir

–  maslac

–   jaja

–  mahune

–  grašak

Twitter Facebook Email

Komentiranje je završeno.