Vitamin D

Vitamin D ili kalciferol, žuti je kristalasti sastojak bez okusa i mirisa. Obuhvaća nekoliko oblika koji su poznati kao antirahitični vitamini. Riječ je o grupi spojeva slične strukture među kojima su najvažniji vitamini D2 i D3. Otkriven je 1922. godine, a prije njegova otkrića mnogi ljudi su bolovali od rahitisa, posebno djeca, zbog čega su mu u prošlosti posvetili naročitu pažnju. Danas se zna da taj vitamin može spriječiti i liječiti rahitis.

Otporan je na visoke temperature, nije topiv u vodi, pa se prilikom kuhanja i pripremanja hrane u vodi ne gubi. Otporan je i na sušenje i dimljenje ribe, pasterizaciju i sterilizaciju mlijeka te sušenje jaja. Nestabilan je jedino na svjetlosti i u prisustvu kisika.

Utjecaj na zdravlje i djelovanje
Primarna uloga vitamina D je održavanje homeostaze i konstantne koncentracije kalcija i fosfata u plazmi. Vitamin D povećava apsorpciju kalcija iz gastrointestinalnog trakta, a pomaže i u kontroli nakupljanja kalcija u kost. Posebno povećava proizvodnju proteina koji veže kalcij u intestinalnim epitelnim stanicama, a koje sudjeluju u apsorpciji kalcija. Neophodan je za rast u cjelini, regulira kalcificiranje kostiju, stvaranje dentina i zubne cakline. Vitamin D se primjenjuje i u liječenju nekih oblika raka jer se pokazalo da kalcitriol utječe na rast i diferencijaciju stanica kože i onih važnih za imunitet. Upotrebljava se i u liječenju nekih autoimunih bolesti, kao što su multipla skleroza, reumatoidni artritis i šećerna bolest.

Simptomi deficita
Vitamin D regulira koliko će se kalcija i fosfata apsorbirati u tankom crijevu, te njihovu razinu u krvi i u drugim dijelovima tijela gdje su potrebni. Manjak vitamina D uvjetuje nedovoljnu apsorpciju kalcija i fosfata u tankom crijevu i njihovu nedovoljnu ponovnu apsorpciju u bubrezima. Zbog nedostatka vitamina D u serumu krvi nedostaje kalcija i fosfata, pa se stoga aktivnost serumskih alkalnih fosfataza i paratiroidne žlijezde pojačava. Paratiroidna će žlijezda pojačano lučiti svoj hormon, koji je, zajedno s oblikom vitamina D, kalcitrolom, potreban u aktiviranju mehanizama s pomoću kojeg se kalcij i fosfati uzimaju iz kostiju gdje su spremljeni. Tako dolazi do demineralizacije kostiju. To stanje naziva se hiperparatiroidizma, a posljedica je nedostatka vitamina D.

Demineralizacija kostiju koja nastaje uslijed smanjene količine kalcija i fosfata u krvi uzrokuje pojavu rahitisa u djece i omekšanja kostiju u odraslih ljudi. Osteomalacija je relativno rijetka pojava, a karakterizira je smanjeni sadržaj minerala u kostima, dok je kod osteoporoze smanjena cjelokupna masa kostiju. Osteoporoza je osobito česta pojava u ljudi starije životne dobi. Procjenjuje se da je svaki drugi čovjek starije životne dobi deficitaran vitaminom D.  Najčešći simptomi deficita vitamina D su:

  • niska razina kalcija i fosfata u krvi
  • česti prijelomi kostiju
  • osteomalacija u odraslih
  • rahitis u djece
  • zubni karijes

Toksičnost
Najmanje dnevne potrebe za vitaminom D tek su nedavno točno službeno postavljene, jer se taj vitamin proizvodi u koži pod utjecajem sunčevih zraka, pa se općenito smatralo da deficit u njemu nije čest. No, to je bilo netočno. Rezultati nekih istraživanja pokazuju da deficit vitamina D nije rijetka pojava. Procjenjuje se da čak oko 50% ljudi starije životne dobi pati od deficita ovog vitamina. Trenutno se smatra da je dnevna potreba za vitaminom D oko 400 IJ na dan. Takvu dozu predložio je državni odbor za istraživanja SAD-a i ona može predstavljati čak i gornju granicu za ovaj vitamin, tj. optimalnu dozu za odrasle. Ljudima između 50 i 70 godina starosti preporučuje se uzimati 400 IJ dnevno, a onima starijim od 70 godina, najmanje 600 IJ. Kao i u slučaju drugih vitamina i u slučaju vitamina D postoje mnogi faktori koji utječu na dnevne potrebe za njim. Za razliku od velike većine vitamina, vitamin D, kada se uzima dulje vrijeme u vrlo velikim dozama može proizvesti toksične nuspojave. Procijenjeno je da je najmanja toksična doza vitamina D za većinu odraslih ljudi oko 40 000 IJ dnevno, a za djecu 1000 do 2000 IJ. Simptomi trovanja vitaminom D su gubitak apetita, anoreksija, mučnine, povraćanje, žeđ, slabost u mišićima, konfuznost, povećane razine kalcija u tijelu, tzv. hiperkalcemija, povećanje kalcija u mokraći i slično.

Sadržaj u hrani
Vitamin D većinom je prisutan samo u hrani životinjskog porijekla, i to u prilično malim količinama. Najbogatiji izvori su razna ulja riblje jetre, posebno jetre bakalara i sleđa. Vitamin D se nalazi i u masnijim mliječnim proizvodima, ali ni tamo ga nema puno. Zbog toga se većina mliječnih proizvoda u mnogim zemljama umjetno obogaćuje vitaminom D.

Izvori:

  • ulje jetre sleđa
  • ulje jetre bakalara
  • konzervirane sardine
  • konzervirani losos
  • konzervirani sleđ
  • skuša
  • bakalar
  • vrhnje
  • pilećai goveđa jetra
  • maslac
  • žumanjak jajeta
  • sir
Twitter Facebook Email

Komentiranje je završeno.