Vanadij

Vanadij je tek 1970-tih godina priznat kao za organizam važan mineral u tragovima. U zemljinoj ga kori ima oko 0,02%. Najpoznatije rude su patronit, vanadinit i rokselit, a nalazi se i u željeznim rudama, glinama i u tlu. Čisti vanadij sive je boje i može se hladno obrađivati.

U prosječnom ljudskom organizmu ima oko 100 do 200 mikrograma vanadija. Najviše ga nalazimo u krvi, organskim i masnim tkivima te kostima.

Funkcije
Čini se da ima ulogu u metabolizmu šećera, masti i kolesterola. Moguće je da zbog svoje uloge u metabolizmu kolesterola smanjuje njegovu razinu u krvi. Rezultati istraživanja upućuju na to da bi mogao imati ulogu i u regulaciji šećera u krvi. Potreban je i za razvoj kostiju i zuba, plodnost, pravilan rad žlijezde štitnjače, proizvodnju nekih hormona i metabolizam neurotransmitera. Zanimljivo je da ascidian crvi umjesto željeza u crvenim krvnim stanicama koriste vanadij pa im je krv zelena.

Deficit
Nedostatak vanadija nije zabilježen u ljudi. U životinja, deficit ovog minerala uzrokuje neplodnost, poremećaje u proizvodnji crvenih krvnih stanica, što može uzrokovati anemiju, poremećaje u metabolizmu željeza, te poremećaje u rastu i formaciji zuba, kostiju i hrskavičnog tkiva. U štakora je nedostatak proizveo i poremećaje u razini joda. Moguće je da deficit u ljudi izaziva iste ili slične simptome. Također, moguće je da zbog svoje uloge u metabolizmu masti i šećera deficit ovog minerala može proizvesti povećanje masti i kolesterola u krvi i tako pridonijeti krvožilnim bolestima.

Primjena u prevenciji i liječenju bolesti
Nedavna istraživanja pokazuju da vanadij u tijelu može preuzeti ulogu inzulina i tako reducirati razinu šećera u krvi s povišene na normalnu. Istraživanja nisu mnogobrojna, ali djelotvoran efekt vanadija u liječenju dijabetesa primijećen je već kod malih doza što upućuje na potrebu za daljnjim istraživanjima i veliku mogućnost primjene u medicinskoj praksi. Vanadij smanjuje i razinu masnoća u krvi dijabetičkih bolesnika te njihovu oksidaciju, tako da i ovdje može biti od velike koristi. Rezultati nekih istraživanja upućuju na to da bi mogao biti koristan u prevenciji i liječenju tumora, a i smanjene aktivnosti žlijezde štitnjače. No, više istraživanja je potrebno kako bi se pokazalo do koje mjere je to tako.

Najmanji dnevni unos
Preporučeni dnevni unos za ovaj element nije još postavljen ni u jednoj zemlji. Pretpostavlja se da je unos od oko 100 mcg dovoljan i siguran.

Vitaminski pripravci
U vitaminskim pripravcima najčešće se rabi oblik vanadil sulfat. Vanadij se za sada ne može kupiti posebno.

Apsorpcija
Apsorpcija vanadija iz hrane vrlo je mala, samo 5 do 10%. Prisutnost vitamina C, minerala kroma, željeza, klora i aluminija, te proteina, mogu smanjiti apsorpciju i dostupnost u tijelu. Ovaj se element najviše čuva u masnom tkivu i kostima. Višak se izlučuje stolicom.

Toksičnost
Nema izvještaja da je uzimanjem vitaminskih pripravaka ikada došlo do otrovanja vanadijom jer pripravci u pravilu sadrže male količine ovog elementa, ako uopće i sadrže. Na tržištu ne postoje pripravci koji sadrže samo vanadij. No, uziman u velikim količinama vanadij jest toksičan i to u dozama većim od 10 mg dnevno, što je stotinu puta veće od preporučenih. U životinja, prevelike doze proizvode oštećenje živaca, zaostatak u rastu mladih životinja, oštećenja bubrega i jetre, oštećenja krvnih žila, gubitak apetita, proljev i smrt. U ljudi su zbog otrovanja petrolejom primijećeni želučanocrijevni poremećaji i zelen jezik. Smatra se da je otrovanje vanadijom povezano s bipolarnim poremećajem.

Sadržaj u hrani
Najbogatiji izvor vanadija u hrani su cijele žitarice, biljna ulja i životinjske masti, iznutrice, orasi, kikiriki i drugi slični plodovi, korjenasto povrće, riba, peršun i jagode.

Interakcije s lijekovima i mineralima
Vitamin C, minerali krom, željezo i klor te proteini mogu smanjiti apsorpciju i dostupnost vanadija u tijelu.

Twitter Facebook Email

Komentiranje je završeno.