Tri mušketira debljine

U SAD-u odgovornost za tri najveća uzroka debljine snosi industrija, a to su fast food, snack food i soft drinks koji su spretno iskoristili sve slabe točke suvremenog načina života (žurba, automobil, TV), a odmah zatim slijede institucije za javno zdravstvo koje nisu pravovremeno reagirale i prepoznale opasnost.

Budući da prehrambeni trendovi dolaze iz Amerike u Europu, sve je očitije da se stvari ponavljaju tj. putuju zajedno s proizvodima multinacionalnih kompanija. Tome u velikoj mjeri pomažu mediji koji sustavno usađuju potrebu za tim da se jede više i bolje, da se pije čišće, ljepše i slađe.

Njihov marketing napada djecu u jutarnjem I školskom TV programu pa je sasvim očekivano da se kopira ono što se vidi. Vodu ne pije nitko jer nije više dovoljno ”in”.

U vrlo iskrenom razgovoru za jednu privatnu TV postaju američki šesnaestogodišnji dječak Gregory Rhymes, težak 200 kg, izjavio je slijedeće – “Hamburgere  iz Mc Donaldsa jedem svaki dan od svoje šeste godine života i najbolja su hrana za mene”. Naravno, optužena tvrtka McDonalds ima filozofsku odstupnicu pa kaže – “Izbor jela je osobno pravo svakog čovjeka, a mi smo tu da zadovoljimo njegove potrebe. Na zahtjev mušterija dajemo nutritivne podatke za sve naše proizvode, ali to se rijetko koristi. Ukoliko vam se ne sviđaju, nemojte jesti”. Ljudi znaju da prženi krumpirići plivaju u masti, da je ta mast izgorena i da je namirnica visokokalorična i hiperglikemična, ali je ipak vole.

Suodgovornost medija leži u činjenici da tekstove i slike reklamnih spotova, bez ikakve stručne recenzije objavljuju, uz debele novce. Moglo bi se reći da na taj način brojne potrošače smišljeno obmanjuju, što je zloupotreba javnih medija.

Treba reći da se industrija fast fooda uspješno adaptira novim okolnostima na tržištu. Tako je prošle godine McDonalds smanjio količinu trans masnih kiselina u svojim prženim proizvodima jer su neki domišljati ljudi naprosto obrok odnijeli na analizu i poštom poslali rezultate upravi tvrtke, a rezultati nikako nisu bili dobri. Trans masne kiseline potječu od hidrogeniziranih masnoća kao što je, primjerice, tvrdi margarin. Osim toga, uveden je nemasni jogurt i lagani voćni desert kao nutritivno “jača” namirnica. U oglasu je rečeno da jogurt pokriva dio potreba za kalcijem, a voćni desert 25% potreba za vitaminom C. Činjenica je, međutim, da je utisak teško popraviti tako malim zahvatima. Bez obzira na razne prilagodbe, moj savjet jest – nemojte jesti junk food jer osim kalorija ne dobivate gotovo ništa vrijedno, a za redukciju tjelesne težine junk food je strogo zabranjen.

Što se tiče snack food-a, stvari su gore. Celofanske vrećice su preplavile samoposluge, male i srednje dućane, a budući da ih ima u neograničenim količinama, nalaze se na kioscima za novine, na autobusnim, željezničkim i benzinskim crpkama i svugdje se nude čips, flips, slatke pločice te srodne prazne kalorije. Ciljna skupina su djeca na odlasku u školu ili na povratku kući. Obzirom da proizvodi “krckaju”, da ih se lako može staviti u džepove ili torbe i da imaju privlačno dizajniranu ambalažu, spadaju u gotovo idealan nadomjestak za stvarnu hranu. U njima nema hranjivih tvari već izgorenih masnoća, soli i kalorija. Tako djeca vrlo rano dobivaju svoju porciju junk food-a i kad se jednom naviknu, smatrat će to najboljim rješenjem za prazan želudac. Pretilost, dakle, nije samo “američki” problem već kuca na europska, a samim time i naša vrata.

Soft drinks tj. kategorija osvježavajućih gaziranih napitaka popularno nazvanih “slatke vodice” velika su skupina napitaka koji su potpuno istisnuli običnu vodu za piće i postali nasušna potreba mlade i srednje generacije, sve pod medijskim nadzorom i u režiji multinacionalnih kompanija koje ulažu u TV propagandu više milijardi dolara godišnje. Osim vode, arome i kukuruznog sirupa te aditiva, ne sadrže nikakve hranjive tvari i organizmu apsolutno nisu potrebne. Propagandna poruka o tome kako gase žeđ i osvježavaju, što se mjeri u količini dodanog ugljičnog dioksida, obična je obmana obzirom da nakon čaše takvog napitka koji sadrži desetak postotaka glukoze, maltoze i fruktoze, možete biti samo još više žedni.

No, glavni problem je taj što se konzumiranjem takvih napitaka nepotrebno unose značajne količine kalorija. Primjerice, tzv. pet flaša od dvije litre sadrži 10% suhe tvari sirupa, a to je oko 200 grama x 4 kcal = 800 kcal dakle, solidan objed. Više je nego jasno da se takav višak kalorija taloži u masne naslage. Obzirom da su marketinški stručnjaci kao metu za soft drinks uzeli mladu generaciju, jasno je da će se posljedice najviše vidjeti upravo na njima.

Strategija je vrlo jednostavna – tzv. tri mušketira debljine treba maksimalno izbjegavati. Ključna stvar je naviknuti svoju djecu i sebe da se jede obrok, a ne slatke pločice i da se žeđ gasi vodom ili limunadom, a ne zvučnim markama iz carstva soft drinksa. Postignete li to, napravili ste prvi pomak ka uspješnoj kontroli tjelesne težine, a odmah zatim slijede i drugi.

Kada se spominje Amerika, dobronamjerni stranac ne pomišlja na kulturne spomenike i ostale znamenitosti ove bogate zemlje već misli na – hamburger! I zaista, u mnogim knjigama se spominje kako je to „zemlja hamburgera“ što je, naravno, kriva slika stvorena na temelju medijske predodžbe.

Apetit Amerikanaca za hamburgerima je golem i ono što zabrinjava je da taj apetit i kod ostalih europskih zemalja postaje sve veći. Čak ni ozbiljna prijetnja kao što je bila pojava BSE (kravlje ludilo) nije značajno suzbila naviku konzumiranja fast food proizvoda. Prema riječima novinara Erica Schlossera, ta je navika tako snažna jer TV kompanje drže preko 60% reklamnog prostora upravo za fast food business.

Isti novinar (Eric Schlosser) objavio je knjigu pod naslovom Zemlja brze hrane (Fast food Nation) koja je ohladila čak i najvatrenije pristalice tzv. brze prehrane. Ono što ovu knjigu razlikuje od ostalih sličnih izdanja jeste da nije anti-mesna, anti-masna, anti-kolesterolska, a najmanje uperena protiv multinacionalnih lanaca kao što su McDonalds, Burger King ili TacoBell, već dobro argumentirana priča s farmi za produkciju mesa i klaonica za njihovu preradu pa sve do stola i tanjura te mrtvačnice.

Twitter Facebook Email

Komentiranje je završeno.