Trebaju li nam mega doze vitamina C?

U knjizi Liječnički priručnik o ortomolekularnoj medicini doktor znanosti dr. F. R. Klenner, počasni član Međunarodne akademije za preventivnu medicinu, član američkog udruženja za razvoj znanosti piše: „Ubojita snaga askorbinske kiseline nije ograničena samo na virus herpesa simplex i adenovirus. Kada se koristi u dovoljnoj količini, askorbinska kiselina može uništiti bilo koji virus. Primjenjujući vitamin C u svojoj praksi, pronašli smo da vodene kozice i ospice mogu biti prava zanimljivost.

Otkrili smo da, uziman preventivno na usta, vitamin C nema nikakvo preventivno djelovanje, osim kada se daje najmanje jedan gram svaka dva sata tijekom cijelog dana. Jedan gram svaka četiri sata ublažava napad infekcije, no ne spriječava ga u potpunosti, no i jedan gram davan injekcijom svaka četiri sata isto je tako djelotvoran. Već do godine 1950. spoznali smo da možemo uništiti virus ospica u samo dvadeset četiri sata dajemo li injekcije u dozi od 350 mg po kilogramu bolesnikove težine svaka dva sata. Također smo otkrili da možemo isušiti i vodene kozice na isti način, ali veći učinak postižemo dajemo li bolesniku 40 mg po kilogramu težine intravenski. Dvije do tri intravenske injekcije je sve što je tu potrebno. Bijele krvne stanice gutaju bakterije i u tom procesu stvaraju vodikov peroksid. Vodikov peroksid reagira sa askorbinskom kiselinom i stvara se tvar koja je otrovna i smrtonosna za bakterije. Kako bi se to postiglo, liječenje vitaminom C mora biti intenzivno da bi bilo djelotvorno. Nikada nemojte davati manje od 350 mg po kilogramu bolesnikove težine.“

U nekim uglednim liječničkim praksama vitamin C daje se bolesnicima u velikim dozama kao djelotvorno sredstvo protiv virusnih oboljenja. Daje li se na usta, velike se dnevne doze podijele na manje da bi ih crijeva mogla tolerirati. Jedna i jedina moguća nuspojava uzimanja vitamina C u velikim dozama jest proljev i napuhnutost crijeva. No, zanimljivo je da pod stresom ili infekcijama čovjek treba puno veću količinu vitamina C nego kada je zdrav te ga puno bolje tolerira u želucu i crijevima tako da ne dobiva proljev čak niti kada ga uzme u ogromnoj dozi.

Već je i profesor L. Pauling upozorio na to da i ljudi i životinje trebaju puno veću količinu vitamina C kada su pod stresom ili su bolesni. Životinje koje u svojim tijelima proizvode ovaj vitamin, proizvode dva ili tri puta veću količinu kada su bolesni. Osim toga, uzima li se više vitamina C nego što je potrebno, puno ga se više izlučuje iz tijela mokraćom. Kada je profesor Pauling u jednom svom istraživanju dao oboljelima od shizofrenije i četrdeset puta veću dozu ovog vitamina nego li se smatra da je dnevno potrebno, nisu gotovo nikakav ostatak izlučili mokraćom jer im je sva ta količina vitamina C očigledno bila potrebna.

Dok zdrave osobe kojima ne treba više vitamina C već poslije unošenja dva grama u organizam, dosta viška izlučuju van, ljudi, kada su pod stresom ili su bolesni trebaju više vitamina i ne izlučuju van gotovo ništa jer im je i sva ta u organizam unijeta količina očigledno potrebna. Jedan američki liječnik, pobornik liječenja vitaminima u velikim dozama, doktor R. Cathcart nekim je svojim pacijentima davao i dvjesto grama vitamina C u podijeljenim dozama na dan, a da ti pacijenti nisu nikad dobili proljev zbog toga.

Bolesti koje su zahtijevale tako velike doze jesu virusna mononukleoza, virusna upala pluća, infekcije kandidama i neke druge bakterijske infekcije. Iako je vitamin C danas kod većine stručnjaka prihvaćen kao izrazito koristan antioksidant, mišljenja o nekim njegovim učincima su i dalje podijeljena.

Tako, s jedne strane, postoje istraživanja koja tvrde da ne postoje uvjerljivi dokazi o pozitivnoj ulozi vitamina C na neke teške bolesti kao što je rak, a s druge strane mnogi ugledni stručnjaci poput Linusa Paulinga zagovaraju primjenu mega doza ovog vitamina.

Twitter Facebook Email

Komentiranje je završeno.