Silicij

Silicij je najzastupljeniji element u zemljinoj kori, a poslije kisika i općenito u svijetu. Prvi ga je otkrio švedski kemičar, istraživač Jons Jakob Berzelius 1824. godine, a ime je dobio po latinskoj riječi silicis, što znači kremen ili tvrd. U prirodi ne dolazi u slobodnom obliku nego kao oksid ili u obliku soli silikantnih kiselina. U ljudskom organizmu je prisutan u kostima, krvnim žilama, hrskavici, tetivama, koži, kosi i noktima.

Funkcije u tijelu
Prvobitne studije pokazale su da je silicij prijeko potreban za život nekih mikroorganizama. U ljudskom tijelu i mnogim životinjskim vrstama njegova distribucija u tijelu i kemijske promjene pri njegovom deficitu nagovještavaju da je neophodan pri formaciji kostiju i kalcifikaciji hrskavice. Kako se najveće koncentracije nalaze u dijelovima kostiju koji najviše rastu, čini se da je ovaj mineral prijeko potreban za rast koštanih kristala i njihove kalcifikacije. Nadalje, čini se da je potreban ne samo za čvrstoću kostiju i hrskavice, već i kolagena tj. vezivnog tkiva kao takvog, pa prema tome noktiju, kose, krvnih žila i drugih dijelova tijela. Kako je potreban za čvrstoću kolagena i krvnih žila, mogao bi biti veoma koristan u zacjeljivanju rana.

Deficit
Deficit silicija u raznih vrsta životinja uzrokuje slabe i loše formirane kosti ruku, nogu i glave te poremećaje u proizvodnji kolagena. Nedostatak silicija uzrokuje smanjene razine nekih aminokiselina i minerala u kostima. Tako su, između ostalih, smanjeni bakar, fosfor i mangan, a u nekim kostima, kao što su kosti glave, i kalcij te magnezij.

Kako je očigledno potreban i za zdravlje krvnih žila, u eksperimentalnih životinja pri deficitu ovog minerala dolazi do pojave ateroskleroze. Stoga, čini se da nedostatak silicija može imati ulogu u nastanku ove teške krvožilne bolesti i bolesti srca. Valjalo bi istražiti do koje mjere je to tako.

Primjena u prevenciji i liječenju bolesti
Suplementi silicija primjenjuju se u prevenciji i liječenju krhkih noktiju i kose te nekih kožnih poremećaja. Kako se pokazalo da su suplementi ovog minerala korisni u liječenju osteoporoze, mogli bi se koristiti u prevenciji i liječenju ove bolesti.

Silicij se u medicini također koristi za umjetne implantante (pacemaker, umjetni zglob i sl.). Silikonski gelovi koriste se kao implantanti za grudi već dugi niz godina. Jedan dio se očigledno apsorbira, jer se u osoba s ugrađenim silikonima pokazalo da imaju povećanu razinu silicija u jetri i krvi. Kako silikonski preparati pokazuju istu provodljivost kao biološke membrane, čini se da postoji mogućnost da se silikoni koriste i kao umjetni živci.

Najmanji dnevni unos
Najmanji preporučeni unos za ovaj mineral nije još formalno postavljen. U industrijaliziranim zemljama dnevno se u organizam unese 20 do 50 mg silicija. Koliko je to dovoljno, treba još istražiti.

Vitaminski pripravci
Silicij se u vitaminskim pripravcima nalazi u nekoliko oblika. Svi se relativno dobro apsorbiraju. Silicij se na tržištu može naći i kao zaseban pripravak.

Toksičnost
Silicij se većinom smatra netoksičnim i zapravo nema izvještaja da su dodaci prehrani ikada u ljudi izazvali ikakve toksične nuspojave.

Sadržaj u hrani
Najbogatiji izvori silicija su: cijele žitarice, soja, riža, krastavac, zelena salata, avokado i jagode.

Interakcija silicija s lijekovima i mineralima za sada još nije dovoljno poznata.

Twitter Facebook Email

Komentiranje je završeno.