Otapanje trbušnog masnog tkiva

Za one koji ne znaju, radi se o masnom tkivu trbušne maramice (omentuma) i oko unutarnjih organa, koja trbušastim muškarcima predstavlja veliki problem. Salo oko crijeva može imati nekoliko kilograma i teško se skida kad se jednom naslaže.

Unutrašnje salo sakriveno je u dubini tijela i može biti čak između 15 do 20% ukupnog masnog tkiva te može biti rizično pa i smrtonosno jer predstavlja faktor rizika za nastanak dijabetesa, infarkta srčanog miokarda, moždanog udara i nekih vrsta raka. Naravno, unutrašnje masno tkivo povezano je s povišenim kolesterolom i trigliceridima, visokim krvnim tlakom itd.

Jedini način da sigurno saznate nosite li takvu količinu sala jest skupa dijagnostika skeniranja (CT, MRI). Nagomilano salo iznutra pritišće trbušnu muskulaturu koja se isteže i polako popušta. Sve je dobro dok se muskulatura može kontrahirati, ali nastavite li s jelom, doći će trenutak kad će težina sala „provaliti“ muskulaturu i postati vidljiva. Vježbe trbušnih mišića u tom slučaju više neće pomoći sve dok ne dođe do odgovarajućeg gubitka tjelesne težine.

Istraživanja obavljena u Seattlu, a potom prezentirana u poznatom časopisu Journal of the American Medical Association pokazuju nam da se umjerenim treningom uz apstinenciju od velikih i masnih obroka, visceralne masne naslage mogu bitno smanjiti i stanjiti. Istraživači su u pokus uzeli 173 žene nakon menopauze u rasponu od 50 do 75 godina, koje su najveći dio dana sjedile. Sve su bile pretile s najmanjim viškom od 15 kg od čega je najveći dio zauzimalo visceralno masno tkivo. Polovica ispitanica je radila 45 minuta 5 dana u tjednu (šetnje), a druga polovica je radila samo vježbe istezanja (streching) u trajanju od 45 minuta. Obroci su bili isti, bez ikakvih promjena kod obje skupine. Istraživači su mjerili ukupne masne naslage na predilekcionim mjestima i unutrašnje masno tkivo pomoću CT ili MRI skenera.

Žene koje su zdušno odrađivale program vježbi gubile su kako vanjsko tako i unutrašnje masno tkivo. Bitno im se popravio zdravstveni status i psihičko stanje, a analize krvi pokazale su pad masnoće i kolesterola. Dakle, intenzivno šetanje 45 minuta 5 dana u tjednu dalo je rezultate. Izdržite li na taj način nekoliko mjeseci, nema toga što ne možete postići – tvrde istraživači pod rukovodstvom dr. Tima Churcha koji dodaje kako je siguran da je visceralno masno tkivo osjetljivo na ubrzano kretanje i kako se na taj način sigurno troši.

U tretiranju pretilosti termogeneza se koristi gotovo stotinu godina, a prva varijanta takvog tretmana bila je upotreba ekstrakta štitne žlijezde. Poznato je odavno da hormon tiroksin podiže potrošnju energije i reducira masne naslage pa su ljudi tj. djeca koji imaju višak tog hormona  mršavi. Nezgoda je mršavljenja s tiroksinom što pored masnog tkiva otapa mišićno te, nažalost, i kosti. Uspijete li takve negativne efekte eliminirati, tiroksin bi mogao povoljno djelovati kod prekomjerne tjelesne težine. Koristi li se u tretmanu dinitrofenol, termogeno sredstvo koje sprječava oksidacijsku fosforilaciju, stanje se popravlja, ali još uvijek može biti neugodnih popratnih pojava kao što su katarakta i neuropatija. No, nije svako masno tkivo tako opasno kao ono visceralno i ne treba ga panično skidati. Masno tkivo koje starije žene imaju na rukama, bokovima ili stražnjici ne predstavlja zdravstveni problem.

Prema rezultatima istraživanja objavljenima u ožujku 2003. godine stručnog časopisa Journal of Circulation, glasilu udruge za srce American Heart Association popunjene žene koje nisu pretile daleko su manje izložene riziku opstrukcije arterije srca i mozga od onih koje imaju visceralno salo (veliki trbuh).

U modnim časiopisima se često piše potpuno pogrešno kako svako salo u žena nikako nije isto tvrdi dr. R. Bonow, član skupine istraživača. Do sličnih rezultata su došli i danski istraživači (Center for Clinical and Basic Research) iz Kopenhagena. Voditelj skupine dr. Laslo Tanko naziva ovo masno tkivo „perifernim“ te vjeruje da upravo ono luči tvari koje popravljaju osjetljivost na inzulin, a što regulira metabolizam. Visceralno masno tkivo čini potpuno suprotno zbog čega su trbušasti muškarci rizična skupina. Naime, visceralna debljina je još uvijek snažan faktor rizika za pojavu ateroskleroze. Dobivanjem na težini muškarci sve „spremaju“ u trbuh. Želite li postati takav tip, nakon dobrog objeda lezite u krevet, a nakon spavanja se zavalite u fotelju i gledajte TV program.

Spas od trbušnog sala su redukcija veličine i broja obroka s jedne i intenzivni trening s druge strane, a najbolji trening jest brza šetnja u trajanju od 30 do 45 minuta pet puta tjedno.
Uspijete li jednom maknuti takav trbuh, postavite crvenu crtu i nemojte ju prelaziti.

Twitter Facebook Email

Komentiranje je završeno.