Masne kiseline i sve što trebate znati o njima

Kako je došlo do otkrića sastojaka u hrani neophodnih za život i zdravlje, a koje tijelo ne može samo proizvoditi već se moraju unositi u tijelo hranom koju jedemo, brojni su se znanstvenici bavili proučavanjem tih sastojaka i otkrivanjem novih.

Otkriveno je da ti sastojci imaju važnu ulogu u tijelu te da bez njih ne bismo mogli živjeti i biti zdravi. Znanstvenici su im nadjenuli ime vitamini.Vitamini su sastojci bez kojih život nije moguć. Tako se dvadesetih godina prošlog stoljeća, najaktivnijih godina glede definicije vitamina, držalo da masti ne igraju neku važnu ulogu u tijelu i da bez njih možemo. Masti, ugljikohiddrati, proteini i voda su makroelementi prehrane koji se moraju unositi u organizam budući da se iz njih stvaraju stanice i tkiva tijela, a i energija za njegov rad i život.

1927. godine znanstvenici Evans i Burr u svojem su eksperimentu pokazali da životinje hranjene prehranom bez masnoća oboljevaju od nepravilnosti u rastu i reproduktivnim funkcijama. Saznanje da su masti važne za život navelo je znanstvenike na pomisao da se u mastima nalazi sastojak važan za život te su mu nadjenuli ime vitamin F. Godine 1929. znanstvenici Evans i Burr nalaze i demonstriraju kako je sastojak masti neophodan za život i zdravlje u mastima linoleična kiselina. U odsustvu ovog važnog sastojka masti razvijaju se poremećaji od kojih su prvo uočljivi ljuštenje kože, zadržavanje vode u tkivima, poremećaji u razmnožavanju i plodnosti i poremećaji u rastu. Tako se razvio pojam esencijalne masne kiseline koji označava masnu kiselinu neophodnu za život i zdravlje, a koju tijelo ne može samo proizvoditi već se, poput vitamina i minerala, mora unositi prehranom.

Do otkrića da je još jedna masna kiselina neophodna za život i zdravlje ljudi došlo je tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada se otkrilo da je nedostatak omega 3 masne kiseline povazan sa lošom elektroretinografskom snimkom u životinja. Tek se godine 1982. došlo do saznanja da je omega 3 masna kiselina neophodna za zdravlje i život ljudi.

Dakle, masne kiseline dijelimo na esencijalne i neesencijalne.

Esencijalne su sve one koje su prijeko potrebne za zdravlje i život, a tijelo ih ne može proizvoditi samo već se moraju u dovoljnoj količini unositi prehranom. Masne kiseline o kojima se u zadnje vrijeme dosta govori su omega-3 i omega-6 masne kiseline. Kako je već rečeno, one su dio polinezasićenih masti.

Omega-3 masna kiselina je alfa-linolenska kiselina koju nalazimo u ribama, a omega-6 masna kiselina je takozvana linoleinska kiselina. Iz linoleinske  kiseline, koja je esencijalna kiselina u tijelu, mogu se proizvesti druge omega-6 masne kiseline kao što su gama-linoleinska kiselina (GLA) i dihomogama-linoleinska kiselina (DHGLA), također poznate kiseline i korisne u prevenciji i liječenju nekih bolesti, prvenstveno kožnih i krvožilnih. Alfa-linolenska kiselina, također esencijalna kiselina koju tijelo ne može samo proizvoditi, u tijelu se može transformirati u druge za život neophodne omega-3 masne kiseline, eikosapentanoičnu kiselinu (EPA) i dokosaheksanoičnu kiselinu (DHA).

Kako je rečeno, omega-3 masne kiseline nalazimo u ribi te se zato preporučuje barem nekoliko puta u tjednu jesti ribu bogatu ovim masnim kiselinama. Ovdje se ubrajaju sardine, losos i druge ribe. Omega-6 pak kiselinama bogato je neko bilje kao što su noćurak, kupine i dr. Ulje lana bogato je objema ovim kiselinama, no valja napomenuti da se u mnogih ljudi i životinja masne kiseline iz lanenih sjemenki veoma teško ili nikako ne apsorbiraju u tijelu i zato je konzumiranje lanenih sjemenki često beskorisno, osobito ako nisu mljevene ili već u obliku ulja.

Esencijalne masne kiseline potrebne su za proizvodnju energije za tijelo, prijenos kisika iz zraka do svih organa u tijelu, proizvodnju hemoglobina u crvenim krvnim stanicama, i dr. Nalazimo ih u velikim koncentracijama i u mozgu jer su tamo potrebne za prijenos živčanih poruka i normalno funkcioniranje mozga. Potrebne su i u membranama stanica gdje reguliraju propusnost za tvari koje ulaze i izlaze iz stanica. Zapravo, vrsta prehrane, tj. jedemo li više zasićenih ili nezasićenih masti i ulja, uvjetuje kojim će se lipidima izgrađivati stanične membrane. Ukoliko su to zasićeni lipidi, propusnost membrana bit će otežana što može uzrokovati mnoge poremećaje i bolesti. Prevelike količine zasićenih masti su citotoksične, dakle toksične za stanice tijela.


Omega-3 i omega-6 masne kiseline potrebne su i za proizvodnju prostaglandina, sastojaka potrebnih u mnogim tjelesnim funkcijama kao što su proizvodnja hormona, obrambeni sustav, sužavanje krvnih žila, regulacija bolova i upalnih procesa i dr. Prostaglandini tipa 1 i 3 smatraju se pozitivnim jer šire krvne žile, snižavaju razinu loših masti i kolesterola u njima i sprječavaju stvaranje krvnih ugrušaka. Prostaglandini tipa broj 2 rade suprotne procese koji su isto potrebni u tijelu, premda se smatraju negativnim. Prostaglandini tipa 1 i 2 proizvode se iz omega-6 masnih kiselina, a tip 3 iz omega-3 masnih kiselina. Unosom dovoljnih količina esencijalnih masnih kiselina uvjetujemo pravilan odnos između prostaglandina koji se iz njih proizvode i zbog toga su ove masne kiseline prijeko potrebne za ljudski život i zdravlje.

Istraživanja širom svijeta pokazala su da se deficit masnih kiselina u tijelu može povezati s nastankom mnogih poremećaja i bolesti. Dakle, dijete koje imaju kao glavni adut restrikciju masti koje u tijelo unosimo, mogu biti jako štetne za tijelo, i proizvesti mnoge poremećaje.

Twitter Facebook Email

Komentiranje je završeno.