Mangan

Mangan je srebrnasto sivi, tvrd i krt metal. U zemljinoj ga kori ima oko 0,08%. Najvažnije rude su piroluzit, hausmanit, braunit, manganit i rodohrozit. Velike količine mangana nalaze se u tzv. manganskim gomoljima u dubokom moru.

Funkcije
Mangan je mineral neophodan za ljudski život i zdravlje. U prosječnom odraslom organizmu ga ima oko 12 do 20 miligrama. Najveće koncentracije nalazimo u kostima, jetri, bubrezima i srcu. Ovaj je mineral prijeko potreban u mnogim kemijskim reakcijama u tijelu. Između ostalog, neophodan je za proizvodnju glukoze iz izvora koji nisu ugljični hidrati, te za metabolizam aminokiselina i kolesterola. Potreban je i u procesu čišćenja tijela od amonije koja se nakuplja za vrijeme metabolizma aminokiselina.

Neophodan je za rast i reprodukciju te razvoj kostura. Mangan je pomoćni faktor enzima potrebnih za izgradnju proteoglikana, tvari nužnih za izgradnju hrskavičnog tkiva i kostiju. Stoga, deficit ovog minerala može uzrokovati poremećaje u razvoju kostura i poremećaje hrskavičnog tkiva, uvećanje zglobova i druge probleme. Jedna od osnovnih funkcija mangana je i proizvodnja glikoproteina koji štite stanice od bolesti. Mangan je prijeko potreban za stvaranje interferona, proteina neophodnog za dobar imunitet tijela. Ovaj mineral također sudjeluje u aktivaciji protrombina, tvari nužne za zgrušavanje krvi i zaustavljanje krvarenja. Mangan u tijelu ima i antioksidativnu funkciju. Enzim ovisan o manganu najvažniji je enzim antioksidant u mitohondriju stanice. Štiti stanice od oksidativnih oštećenja za vrijeme proizvodnje energije za tijelo.

Deficit
U nedostatku mangana mogu nastati različiti poremećaji jer mangan ima puno zadaća u tijelu. U životinja se najčešće primjećuju zaostalost u razvoju i rastu, poremećaji u reproduktivnim funkcijama, poremećaji u kosturu, u metabolizmu šećera i masti i smanjena tolerancija prema glukozi u krvi.

U ljudi kojima u prehrani nedostaje mangan primijećeni su zaostalost u rastu djece i povećana demineralizacija kostiju, kao i poremećaji u metabolizmu i iskoristivosti šećera. To nagovješćuje da bi mangan mogao biti koristan kao dodatak kalciju u pripravcima protiv osteoporoze, a možda i u pripravcima koji povećavaju toleranciju prema glukozi u krvi, za ljude koji imaju marginalno povećanu razinu šećera. U simptome deficita ubrajaju se i slabost, vrtoglavice, sporiji rast kose i noktiju, slušni problemi i poremećaji živaca.

Primjena u prevenciji i liječenju bolesti
U medicinskoj praksi terapija manganom se može primjenjivati u prevenciji i liječenju čestih upala i upalnih bolesti kao što je artritis, osobito zato što je ovaj mineral potreban za zdravlje kostiju i hrskavičnog tkiva. Čini se da je koristan i u liječenju osteoporoze. Također može biti od pomoći ljudima koji boluju od povećane razine šećera u krvi. Mangan je nephodan za proizvodnju kolagena pa je koristan i u zacjeljivanju rana. Postoje tvrdnje da je koristan i u liječenju nekih mentalnih bolesti.

Najmanji dnevni unos
Najmanje preporučene dnevne doze za mangan su oko 2 mg za zdrave odrasle ljude. Preporučeni dnevni unos je 2 do 5 miligrama, a terapijske doze kreću se od 5 do 10 miligrama.

Apsorpcija
Mangan se iz hrane neobično slabo apsorbira. Samo se oko 3 do 5% mangana iz hrane apsorbira u tijelu. Minerali željezo, magnezij i kalcij koriste iste vezivne proteine za apsorpciju i transport pa veće količine ovih minerala mogu narušiti apsorpciju i ravnotežu mangana.

Vitaminski pripravci
U vitaminskim pripravcima se mangan nalazi u nekoliko oblika. U organskim se oblicima, keliran s nekim aminokiselinama, mnogo bolje apsorbira nego u anorganskom obliku, premda se i manganov sulfat, oblik koji se u pripravcima često rabi, dosta dobro apsorbira.

Toksičnost
Udisanje prekomjernih doza para mangana u ljudi može proizvesti tzv. mangansko ludilo koje se očituje glavoboljama, razdražljivošću, poremećajima u govoru, apatijom i anoreksijom, te psihozama, impotencijom i brojnim neurološkim smetnjama u težim slučajevima. Mangan kada se udiše, ne transformira se u jetri već dolazi izravno do mozga. Zbog toga takvo otrovanje može proizvesti i trajne neurološke poremećaje nalik na Parkinskonovu bolest. Prekomjerno konzumiranje mangana rijetko je proizvelo toksične nuspojave u ljudi. Ima izvještaja o otrovanju manganom zbog njegove prevelike koncentracije u pitkoj vodi do koje je došlo zbog onečišćenja.

Sadržaj u hrani
Najbogatiji izvor mangana u hrani su cijele žitarice, kesteni, lješnjaci, grašak i bademi. Dobar izvor je i zeleni čaj. Jedna šalica zelenog čaja sadrži 0,5 do 1,5 miligrama mangana.

Izvori:

  • zobene pahuljice
  • kruh od cijele pšenice
  • avokado
  • pšenične klice
  • kesten
  • lješnjaci
  • raženi kruh
  • grašak
  • bademi
  • kokos
  • masline
  • ananas
  • šljive
  • riža
  • špinat
  • zelena salata
  • banane
  • cikla

Interakcije s lijekovima i mineralima
Interakcije mangana s lijekovima nisu još dovoljno istražene. Za sada se zna da oralni kontraceptivi smanjuju razinu mangana u krvi. Što se minerala tiče, željezo, fosfati, magnezij i kalcij koriste iste vezivne proteine za apsorpciju i transport pa veće količine ovih minerala mogu narušiti apsorpciju i ravnotežu mangana. Sam mangan može oslabiti apsorpciju bakra, željeza i cinka.

Twitter Facebook Email

Komentiranje je završeno.