Magnezij

Mineral magnezij dobio je ime po grčkom gradu Magnesia jer su tamo pronađena velika nalazišta magnezijevog karbonata. U ljudskom tijelu ima oko 24 grama magnezija, a od toga je više od 60% pohranjeno u kostima. Oko 27% nalazimo u mišićima, 6 do 7% u drugim stanicama tijela, a manje od 1% izvan stanica. Najveće koncentracije magnezija nalazimo u mozgu i u srčanom mišiću.

Funkcije
Magnazij je potreban za proizvodnju i prijenos energije, kontrakciju mišića, proizvodnju proteina, uključujući nukleoproteine, masti i šećera, prijenos živčanih podražaja, mineralizaciju kostiju, izlučivanje paratiroidnog hormona i mnoge druge funkcije. Sudjeluje u više od 300 različitih enzimatskih sustava (Krebsov ciklus razgradnje šećera, proizvodnja proteina i nuklinskih kiselina i dr.), ATP (adenozin trifosfat), molekula koja opskrbljuje tijelo energijom za gotovo sve metaboličke procese, u osnovi se pojavljuje u obliku kompleksa s magnezijem.

Deficit
Simptomi deficita magnezija u tijelu su depresija, razdražljivost, nervoza, oslabljeno pamćenje, podrhtavanje mišića, grčevi, slabost, poremećaji u gutanju i povraćanje, te katkad konvulzije u pratnji delirija. Nedostatak magnezija može uzrokovati pojačano zgrušavanje krvi u već oštećenim krvnim žilama, bolesti srca i krvnih žila, osteoporozu i druge bolesti. Deficit magnezija je obično popraćen deficitom kalcija i kalija.

Primjena u prevenciji i liječenju bolesti
U kombinaciji s vitaminom B6, magnezij se uspješno koristi u liječenju predeklampsije i eklampsije u trudnoći. Predeklampsija se očituje povešenim krvnim tlakom, pojavi proteina u urinu i edemu (akumulaciji vode u tkivima). U oko 5% slučajeva predeklampsije mogu nastupiti konvulzije i nesvjestice što se tada naziva eklampsijom ili toksemijom u trudnoći. Eklampsija može završiti i smrću. Magnezijev sulfat se rutinski rabi u SAD-u za sprječavanje konvulzija u žena u kojih se razvila predeklampsija te za razgradnju toksina kod prijevremenih trudova. Studija koja je obuhvatila 9 istraživanja provedenih na ukupno 1743 žena s eklampsijom i čak 2390 žena s predeklampsijhom, provedena 1996. godine, potvrdila je da je terapija magnezijevim sulfatom djelotvorna u sprječavanju ponovne pojave konvulzija u žena s eklampsijom i prevenciji konvulzija u žena s predeklampsijom. Jedno pak drugo istraživanje provedeno iste godine potvrdilo je da terapija magnezijevim sulfatom, ukoliko se daje majkama prije poroda, smanjuje rizik od cerebralne paralize u novorođenčadi premale tjelesne težine. Ova su istraživanja vrlo značajna i potvrđuju da je terapija magnezijem u žena s ovakvim problemima u trudnoći vrlo korisna i trebala bi se češće primjenjivati u medicinskoj praksi, osobito i zato što je potpuno bezopasna. Ovakva terapija, naime, ne izaziva nikakve neželjene nuspojave.

Magnezij se također u obliku svojeg hidroksida ili trisilikata koristi kao lijek za žgaravicu i u smanjivanju razine fosfata u bolesnika na dijalizi. Magnezij u obliku trisilikata trebao bi se, međutim, izbjegavati obzirom da istraživanja pokazuju kako su razine silicija u mozgu ljudi liječenih od Alzheimerove bolesti i kardiovaskularnih bolesti koji koriste ovaj oblik magnazija povećane.

Istraživanja su nedvojbeno pokazala da je terapija magnazijem korisna u liječenju bolesti srca i krvnih žila. U jednom je istraživanju dodatno konzumiranje magnezija smanjilo smrtnost od infarkta srca u ljudi koji su ga već preboljeli za 21%. Epidemiološka istraživanja pokazuju da su bolesti srca učestalije u krajevima u kojima je voda siromašna magnezijem. Jedna švedska studija objavljena 1996. godine pokazuje da je smrtnost od srčanih oboljenja manja za čak 35% u krajevima Švedske u kojima je voda bogata magnezijem, u usporedbi s onim krajevima u kojima je voda siromašna ovim mineralom. Rezultati jednog tajvanskog istraživanja provedenog 1997. godine pak pokazuju da bi magnezij mogao biti djelotvoran u smanjivanju rizika od obolijevanja od cerebrovaskularnih bolesti. Puno je i drugih istraživanja čiji rezultati nedvojbeno upućuju na to da dodatno konzumiranje magnezija pospješuje zdravlje krvnih žila, pospješuje njihovu protočnost i smanjuje rizik od stvaranja krvnih ugrušaka.

Magnezij se također uspješno koristi u liječenju bubrežnih kamenaca. Čini se da sprječava stvaranje kalcijevog oksalata i kalcijevog fosfata, dvaju tvari odgovornih za nastanak bubrežnih kamenaca i kamenaca mokraćnog mjehura. U jednom je istraživanju objavljenom 1997. godine ponovno pojavljivanje bubrežnih kamenaca u bolesnika koji su ih već prije imali, bilo smanjeno za čak 85%. Istraživanje je provedeno na 63 bolesnika kojima je davana terapija kalij-magnezijevog citrata, a bili su praćeni kroz tri godine.

Najmanji dnevni unos
Najmanja preporučena količina magnezija koja bi se svaki dan trebala unijeti u tijelo je 320 mg za odrasle zdrave žene, a 420 mg za odrasle zdrave muškarce. Terapijske doze se kreću od 500 do 1200 mg na dan. Ovako velike doze se ne preporučuju ljudima koji imaju problema s bubrezima.

Apsorpcija
Magnezij se ne bi trebao uzimati prije i za vrijeme jela jer neutralizira želučanu kiselinu pa može poremetiti probavu. Oksalati koje nalazimo u zelenom lisnatom povrću i fitati vežu magnazij za sebe tako da on prestaje biti dostupan za apsorpciju u tijelu. Proteinska hrana pospješuje apsorpciju ovog minerala. Prisutnost velike količine fosfora u hrani je sprječava.

Vitaminski pripravci
U vitaminskim pripravcima magnezija na tržištu, magnezij se pojavljuje u različitim oblicima i s različitim postotkom elementarnog magnezija. Organski oblici magnezija, kao što su, na primjer, magnezijev citrat, magnezijev aspartat i magnezijev fumarat, puno se bolje apsorbiraju u tijelu nego anorganski oblici kao što su magnezijev oksid i magnezijev hidroksid. Ovi se anorganski oblici magnezija zato koriste u medicini kao laksativi.

Toksičnost
Prekomjerno konzumiranje magnezija može izazvati slabost u mišićima, proljev, usporeni rad srca, hipotenziju (nizak krvni tlak) i, ukoliko se na vrijeme ne smanji razina u tijelu, može dovesti do poremećaja u disanju, kome i zatajenja rada srca. Ljudi koji imaju problem s bubrezima skloniji su otrovanju magnezijem i trebaju paziti da ne konzumiraju više od 350 mg dnevno, osobito ako nisu pod liječničkom kontrolom.

Sadržaj u hrani
Najbogatiji izvori magnezija od hrane su soja i sojino brašno, bademi, kvasac, kikiriki i cijele žitarice.

Izvori:

  • sojine sjemenke (sušene)
  • bademi
  • kvasac (suhi, pivski)
  • kvasac (svježi, pekarski)
  • kikiriki
  • brašno od cijele pšenice
  • bijelo brašno
  • smeđa riža
  • grašak
  • račići (kuhani)
  • kruh od cijele pšenice
  • raženo brašno
  • smokve (sušene)
  • leća (sušena)
  • datulje (sušene)
  • špinat
  • celer
  • banane
  • ostalo voće i povrće

Interakcija s lijekovima i mineralima
Magnezij smanjuje apsorpciju i djelovanje nekih lijekova. Remeti apsorpciju lijeka za srce digoksina, antibiotika nitrofurantoina, nekih lijekova protiv malarije i lijekova koji se koriste u liječenju osteoporoze, bisfosfonata alendronata (Fosamax) i etidronata. Stoga, ukoliko dodatno konzumiramo magnezij, preporučljivo ga je konzumirati odvojeno od lijeka, s razmakom od barem 2 sata. Magnezij smanjuje djelovanje i klorpromazina, lijeka za smirenje, penicilamina, antikoagulanata koji se uzimaju na usta i antibiotika aminokvinolona i tetraciklina.

Neki lijekovi smanjuju apsorpciju ili povećavaju gubitak megnazija iz tijela. Među takvima se nalaze laksativi, diuretici kao što su tiazidi i furosemid (Lasix) i antacidi. Dugotrajnija upotreba takvih lijekova može proizvesti deficit magnezija te se dodatno konzumiranje magnezija preporučuje i to odvojeno od lijeka.

Twitter Facebook Email

Komentiranje je završeno.