Hranom protiv kroničnog umora

Umor je zaštitni mehanizam protiv prekomjerne živčane aktivnosti, a ujedno i signal da treba nešto mijenjati u stilu života, svakodnevnim životnim navikama i u načinu razmišljanja.

Suvremen način života i ubrzan tempo kod mnogih ljudi stvara osjećaj umora. Ako se umor iz dana u dan ponavlja i intenzivira, on se akumulira. Sindrom kroničnog umora u medicini već je potvrđen i prihvaćen kao dijagnoza i nije samo usputna pojava. Kronični bi se umor mogao definirati kao subjektivni osjećaj nedostatka snage i energije. Traje najmanje šest mjeseci i može se definirati kao sindrom, a najčešći uzroci su stresan način života, nedovoljno kretanje i smanjena tjelesna aktivnost te nesrazmjer fizičkoga i mentalnog opterećenja organizma. Subjektivno ga prati osjećaj da premalo činimo za sebe, da se stalno iscrpljujemo i maksimalno angažiramo na poslu ili u kući.

U gradskim je sredinama to još naglašenije jer se mnogo vremena gubi u prometu, a život u prenapučenim četvrtima, gdje je i parkirališni prostor problem, uvjetuje čekanje u bankama i poštama u dugim redovima, više se vremena provodi u zatvorenim prostorima i stanovima, nedovoljno prozračenim i osunčanim, a često i pretrpanim zbog ograničenog prostora.

Kada kronični umor postaje rizičan?
O kroničnom umoru govorimo tada kad nismo više u situaciji obavljati svoje svakodnevne aktivnosti, kad se taj umor iz dana u dan povećava i kad nas toliko iscrpljuje da nam jedino odgovaraju ležanje, mirovanje ili tek minimalne aktivnosti, kad želimo biti što više sami, a gomila ljudi nas iritira. Dijagnoza sindroma kroničnog umora postavlja se tek tada kada isključimo druge najčešće bolesti koje mogu dovesti do sličnih simptoma. One su:

  • anemija (slabokrvnost)
  • poremećaj u radu štitne žlijezde koja regulira cjelokupan metabolizam
  • dijabetes
  • depresija (premda svaka bolest može biti praćena osjećajem umora).

Zadatak liječnika je dijagnosticirati postoji li organska bolest kojoj je umor popratni simptom.

Koje su najčešće reakcije?
Ljudi se iz takvog stanja pokušavaju izvući na različite načine. Neki danima obilaze ordinacije, od obiteljskog liječnika do specijalista, neki pak pribjegavaju sedativima, drugi utjehu nalaze u visokokaloričnoj hrani (najčešće slatkišima), odlaze u teretanu, na fitness ili na neku od tehnika opuštanja (joga, meditacija i sl.). Ukoliko se na vrijeme ne prepozna, kronični umor može dovesti do ozbiljnih poremećaja krvožilnoga i živčanog sustava.

Uloga hrane
Kod kroničnog umora potrebno je korigirati prehranu kako bismo što prije detoksicirali organizam. Za početak je dobro povećati unos vode, izostaviti zaslađene gazirane napitke, smanjiti unos kofeina, izbaciti alkohol ili ga smanjiti na najmanju moguću mjeru, povećati unos ribe, žitarica, svježega i sušenog voća i povrća, orašastih plodova i sjemenki, te zatim izbjegavati suhomesnate, konzervirane i rafinirane ugljikohidrate. Svakako treba stati s pušenjem i ispijanjem velikih količina crne kave. Lijekovi se ne smiju uzimati bez dogovora s liječnikom. Potrebno je nadoknaditi vitamine i minerale koji se prvi gube stresom (vitamini B kompleksa, C vitamin i minerali magnezij, kalcij, cink i željezo).

Dr. Steven Pratt, oftalmolog iz Kalifornije napisao je knjigu “Superhrana: 14 namirnica koje će vam promijeniti život” u kojoj tvrdi da te namirnice imaju preventivni učinak na cijeli organizam. Svakodnevno gledajući krvne žile očnog dna pošao je od pretpostavke da je cijelo tijelo povezano, pa ako je zdravo srce, tada će i oči ili koža biti zdravi. Tih 14 namirnica su brokula, borovnica, bundeva, čaj (zeleni), grah, jogurt, losos, naranče, orasi, puretina, rajčica, soja, špinat i zob u zrnu. Po njegovom mišljenju nema pravila u konzumiranju navedenih namirnica (kada i kako ih konzumirati), ali je poželjno jesti ih što češće. Bioaktivne tvari koje se u njima nalaze imaju povoljan učinak i mogu usporiti, a kod graničnih slučajeva i zaustaviti, razvoj dijabetesa, visokog tlaka, nekih vrsta malignih tumora, Alzheimerove bolesti i sl.

Kod kroničnog umora treba odabrati najbrži i najprirodniji put obnove i vraćanja vitalne snage organizma izborom hrane koja obiluje ugljikohidratima, bjelančevinama i mastima u njihovu optimalnom omjeru, ali i potrebnim vitaminima i mineralima. Takve su pšenične klice koje se s pravom nazivaju hrana i lijek. Nazivaju ih još “šampionima zdravlja”. Pšenične klice sadržavaju organske fosfate koji pomažu onima kojima nedostaje mišićne snage i čije je opće stanje loše. Osim toga, obiluju kalcijem, magnezijem i vitaminima B skupine (osobito vitaminom B1) koji obnavljaju živčani sustav.

Preporučuju se djeci, sportašima, trudnicama, i odraslima koji pate od dekalcifikacije i demineralizacije. Primjerice, 100 grama pšeničnih klica ima 5 puta više kalcija i 12 puta više fosfora od jednake količine bijelog kruha. Pšenične klice same ili s nekim voćem (1 jušna žlica 2 puta na dan, primjerice u 11 i 17 sati) „brišu“ umor i vraćaju energiju tijelu. Kura pšeničnim klicama traje 3 tjedna, a savjetuje se preventivno 4 puta tijekom godine, na prijelazu godišnjih doba, kod osjećaja umora i iscrpljenosti i za podizanje vitalne snage i izdržljivosti organizma.

Danas na tržištu imamo svježe klice, pržene pšenične klice u rinfuzi, ali ih jednostavno i jeftino možemo sami proizvesti. U posljednje vrijeme mogu se kupiti klijališta – posebne posudice na kat, te time istodobno možemo dobiti 3 različite vrste klica, na primjer, pšenicu, ječam i soju.

Pšenične klice: bogat izvor vitamina B skupine
Pšenica je žitarica s najbogatijim sastavom prehrambenih tvari potrebnih organizmu. Cijelo zrno pšenice sadrži:

10,2% bjelančevina

70,7% ugljikohidrata

2% masti

1,7% mineralnih sastojaka (najviše fosfora, oko 50%, te kalija 20 do 25%, a ostatak su magnezij, kalcij, željezo i ostali elementi)

Pšenične klice u odnosu na bijelo brašno imaju pet puta više kalcija i 12 puta više fosfora. Omotač zrna, mekinje i klice iznimno su bogati vitaminima B grupe. Pšenica je žitarica u kojoj ima karotena (provitamina A), a sadržava i E, D i K vitamin. Klice žitarica i grahorica ubrajaju se u najbogatiju hranu za stanice ljudskog organizma. Zrno u procesu klijanja ima puno više vitamina i minerala nego u stanju mirovanja.

Primjeri za neke od namirnica koje imaju preventivni učinak na cijeli organizam:

Orašasti plodovi i losos: bogati su omega 3 masnim kiselinama. Savjet: 5 puta tjedno pojesti šaku oraha, badema ili lješnjaka. Za 15 – 50% smanjuje rizik od srčanih bolesti (10 – 14 polovica oraha = 150 kalorija).

Riba: osobito plava (srdela, skuša i tuna), ali i ribe hladnih voda, kao što su losos i haringa, obiluju omega 3 masnim kiselinama koje povoljno djeluju na moždane funkcije i smanjuju umor.

Borovnice: obiluju C vitaminom i flavonoidima koji imaju povoljan učinak na vensku i kapilarnu cirkulaciju te usporavaju degenerativne procese na oku (katarakta).

Naranče: osim vitamina C sadržavaju i karoten (provitamin A) koji je važan za funkciju imunološkog sustava, rast i razvoj stanica i funkciju oka.

Grah i zob: dobar su izvor vlakana koji održavaju naš kolesterol i šećer na niskoj razini te osiguravaju normalan rad crijeva. Istraživanja pokazuju da prehrana bogata vlaknima snižava razinu kolesterola (voće, povrće, zob, ječam, smeđa riža, grah i ostale mahunarke). Hrana bogata vlaknima sporije se i probavlja pa ne podiže šećer u krvi, a osjećaj sitosti traje duže.

Jogurt i drugi mliječni proizvodi: osobito fermentirani, imaju povoljan učinak na rad crijeva. Osim toga obiluju kalcijem važnim za mineralizaciju kosti i prevenciju od osteoporoze. Kalcij jača zube, pomaže pravilnom radu mišića i srca. Novija istraživanja pokazuju da kalcij može smanjiti rizik od polipa te da pomaže u gubljenju težine.

 

 

Twitter Facebook Email

Komentiranje je završeno.