Hibernacijska termogeneza i mršavljenje

Kada bi netko rekao da je hibernacija dobra za mršavljenje, vjerovatno biste odmahnuli rukom, ali podsjećam vas da i medvjed tijekom zimskog sna (hibernacije) uspješno smršavi bez ikakvih zdravstvenih posljedica.

Pri tome ženka obavlja još jednu važnu funkciju – donosi svoje mladunče, također bez zdravstvenih problema. Bez hrane i vode, bez mokrenja i defekacije tijekom 100 dana, njihova tijela funkcioniraju bez greške.

Medvjeđi organizam uspješno je rješio energetske potrebe trošenjem rezervi sala koje se nakupilo bogatom jesenskom prehranom. Proces pretvaranja masnog tkiva u energiju ili jednostavnije otapanje masnog tkiva naziva se još i termogeneza. Naravno, logično pitanje jest – ako može medvjed zašto ne bi mogao i čovjek. U svim dijetama koje se spominju uz redukcije tjelesne mase, otapanje masnog tkiva je jedna od prvih stepenica.

Kako je moguće preživljavanje u hibernaciji i što se događa s metabolizmom? Poznato je da nema života bez vode, a medvjed ipak oko 100 dana uopće ne pije. On zapravo koristi interni metabolizam za produkciju vode, što je vrlo neobično, reapsorbira ureu iz mokraćnog mjehura i koristi ju za izgradnju neophodnih aminokiselina.

Zahvaljujući toj sposobnosti, za vrijeme zimskog sna pretvara se u automatsku energanu koja održava sve tjelesne funkcije na donjem pragu. To je čak dovoljno da se za vrijeme hibernacije u ženke u uterusu normalno razvija plod, koji za svoju izgradnju troši značajne tjelesne resurse. Koliko ta „tvornica“ radi najbolje ilustrira podatak o tome potrošnja energije u vrijeme sna može biti čak i 4000 kcal dnevno.

Aktiviranje metabolizma masti dozvoljava medvjedu da izgubi 40% svoje tjelesne mase, uglavnom od masnog tkiva. Na stručnom skupu društva za hibernaciju krajem 2000. godine objavljeno je da su utvrđena dva odgovarajuća gena koji služe kao „okidači“ procesa i enzim (PDK) koji omogućuje konverziju masti u energiju. Zanimljivo je da za razliku od kontinentalnog, polarni medvjed može ući u hibernacijski metabolizam bez zimskog sna. Naime, ljetni mjeseci su vrlo oskudni u hrani jer nema glavnog opskrbljivača mesom, tuljana.

Naime, kad se led topi, tuljan se ne može uloviti. U tim mjesecima metabolizam medvjeda radi kao da je u pitanju zimski san. Kada nastupi zimsko vrijeme tzv. punog lova, svakih 7 dana ulovi barem po jednog tuljana, što je otprilike 50000 kcal. Međutim, za ishranu nije toliko zanimljivo meso već njihova masnoća iz koje hibernacijski metabolizam sintetizira vodu koju medvjed može dobiti samo tako da liže snijeg i led što nije dovoljno da bi preživio. Pojede li meso, nepotrebno podiže potrebe za vodom koja zatim mora ispirati ureu. Osim toga, konzumiranje masnoća će osloboditi ugljični dioksid i vodu koji će biti izbačeni disanjem. Jasno je da treba pronaći latentne gene kako bi se aktivirali. Medvjed je među sisavcima poznat po najmanjem unosu proteina u gramima po kilogramu tjelesne težine što je važno kod raznih metoda preživljavanja.

U poznatom stručnom časopisu New Scientist Magazin od ožujka 2002 godine izašao je sjajni članak Geofa Wattsa pod naslovom «Hoće li biti pilule za gastronomski promiskuitet» koji kaže slijedeće; mi smo sada na početku kampanje s jelom i pićem kao što smo prije 40 godina bili s pilulama protiv začeća. Naime, tada smo oslobodili seks od straha neželjene trudnoće a danas želimo jelo osloboditi straha od debljine! Zapravo čovjek želi opušteno uživati bez posljedica.

Twitter Facebook Email

Komentiranje je završeno.