Intenzivniji okusi povećavaju tek, pridonose da više pojedemo i više popijemo. Uz intenzivnije okuse, posebice slanog, uvijek je veća potražnja i prodaja pića i raznih napitaka. Osim toga, brza hrana sadrži više soli, proteina i zasićenih masti te pridonosi unosu tzv. praznih kalorija. Sve to rezultira bržem nakupljanju prekomjernih kilograma.

Osjet okusa nastaje uz pomoć receptora za okus, a to su okusni pupoljci smješteni na papilama jezika. Okusni pupoljci nalaze se još i na nepcu, nepčanim lukovima i u nazofarinksu. Odrasle osobe imaju oko deset tisuća okusnih pupoljaka, no u starijoj životnoj dobi mnogi okusni pupoljci degeneriraju i gube se, što oslabljuje osjete za okus.

Primarni okusi su kiselo, slano, slatko i gorko, no dokazano je da čovjek može osjetiti na stotine različitih okusa koji su uglavnom kombinacija četiri osnovna okusa. Najveću osjetljivost pokazuju osjetila za gorko i u pravilu takvu hranu izbjegavamo. No, na ostala tri primarna okusa nismo toliko osjetljivi. Ako nam nešto nije dovoljno začinjeno, kažemo da je neukusno i bljutavo. Gotovo da smo se naviknuli i na neki način postali ovisni o intenzivnijim okusima i jače začinjenoj hrani. U prehrambenoj se  industriji koriste brojni dodaci jelima, poznatiji kao aditivi, a njihova upotreba regulirana je Pravilnikom o aditivima. Među njima se često nalaze i pojačivači okusa.

Pojačivači okusa su prehrambeni dodaci poznatog kemijskog sastava koji se upotrebljavaju u prehrambenoj industriji da bi se poboljšala svojstva hrane. Cilj je aditiva produljiti rok upotrebe namirnica, olakšati tehnološki proces izrade proizvoda te, uzimajući to u obzir, poboljšati kvalitetu proizvoda. Pored pojačivača okusa, isti cilj imaju i drugi aditivi – emulgatori, stabilizatori, boje, arome, konzervansi ili zajednički E brojevi. Jedan od najpoznatijih pojačivača okusa je natrij glutamat.

Glutamati su soli glutaminske kiseline koje uglavnom nalazimo u namirnicama proteinskog podrijetla. Glutaminska kiselina je neesencijalna aminokiselina koju naše tijelo može proizvesti. S drugim aminokiselinama u tijelu gradi proteine. Podsjetimo, sva naša tkiva i organi su proteini u čiji sastav ulaze aminokiseline.

U nekoj vrsti hrane glutamat je prirodno prisutan kao primjerice u mesu, ribi, mnogim vrstama sira, sojinu umaku i sl. No, početkom prošlog stoljeća počela je komercijalna proizvodnja natrijeva glutamata (E 621) kao pojačivača okusa. Poznat je još kao MSG (Monosodium glutamat). Najčešće ga nalazimo u raznim vrstama procesirane hrane kao što su gotove juhe, umaci, polugotova jela, mješavine začina, konzervirani proizvodi, čips i sl.

Mnogi su ovaj okus opisali kao okus potpunosti i užitka u jelu. Zadatak je dakle pojačivača okusa da intenzivira aromu dajući na taj način novu razinu okusa.  Stoga je još poznat u literaturi kao okus ukusnosti, peti okus ili umami, kako su ga nazvali u japanskoj terminologiji okusa. Receptori za glutamat na osjetnim papilama jezika znanstveno su dokazani. U tradicionalnim istočnjačkim jelima prirodno je prisutan (fermentirani sojini proizvodi, plodovi mora, riba).

Proteini iz mesa ili soje među ostalim su nam potrebni zbog aminokiselina koje naš organizam ne može sam proizvesti (esencijalnih), a prijeko su potrebne u procesi-ma izgradnje i obnove tkiva i u normalnom metabolizmu.

Glutaminska kiselina je s jedne strane potrebna i prisutna  je u našem organizmu, a s druge strane previše glutamata šteti.

Glutamat kao neurotansmiter blokira receptore za sitost te nas tako potiče da više jedemo. Naime, dobro je poznato da se već nakon od dvadeset do trideset minuta pojavljuje osjećaj sitosti. U to vrijeme hrana bogata glutamatom pridonosi da pojedemo od dva do tri puta više primjerice “brze hrane”. Ta je hrana mekana, gotovo da klizi niz grlo, pa je najčešće kratko žvačemo i brže gutamo te je zato više pojedemo u tih od dvadeset do trideset minuta koliko je potrebno mozgu da signalizira sitost.Ukratko, fiziološki odgovor na stimulativne aminokiseline iz hrane (pojačivače okusa) rezultira većim kalorijskim unosom.
Aditivi su sveprisutni i dopušteni u industrijskoj proizvodnji hrane, a upotreba aditiva, kako smo već spomenuli, regulirana je Pravilnikom o aditivima. S druge strane, pravilnim označavanjem aditiva na pojedinim proizvodima možemo imati uvid u njihovu prisutnost pa samim tim i utjecati na izbor namirnica.
No svakako nemojmo zaboraviti na prirodne okuse i arome. Neki tek poslije kraće ili dulje kure gladovanja “očiste” organizam od intenzivnih okusa i aroma i točno znaju što žele jesti. Uz malo više truda povratak prirodnim okusima i nije tako težak. Voće i povrće, začinsko i ljekovito bilje, orašasti plodovi i dr. sadrže izvorne okuse. Neke orijentalne kuhinje upravo uz pomoć začinskog bilja pokušavaju jelima “udahnuti” izvorne okuse.

Svježe se začinsko bilje u teglama sve se više kupuje i upotrebljava i u zapadnoeuropskim i skandinavskim zemljama, dok je to kod nas iznimka, a manje pravilo. Primjerice, peršin, bosiljak, kopar ili ružmarin uvijek možemo imati u svježem stanju i po potrebi ga koristiti dok pripremamo jelo.  Posebice se to odnosi na razne vrste peršina, kao odličnog izvora vitamina C koji ćemo tijekom zime dodavati u gotovo sva jela, juhe, variva, priloge, kao dopunu namazima i sl. Pikantan okus kopra odlično dopunjuje umake ili jela od riže, juhe. Kopar obiluje mineralnim solima pa je pogodan u dijetama koje zahtijevaju minimalan unos soli. Češnjak dopunjuje i oplemenjuje jela od mesa, ribe, povrća, umake i marinade. Djeluje kao prirodni antibiotik.

Prednost treba dati svježem začinskom bilju upravo zato što sadrži intenzivniju aromu i okus, a vitamini i minerali su očuvani u izvornom, prirodnom obliku.U svježem stanju upotrebljavamo i korjenasto povrće intenzivnije arome, primjerice, hren, povrtnicu ili crnu rotkvu i sl.

Već odustali od nedavno donesenih novogodišnjih odluka i vrijeme je za promjene. Ako želite konačno postići vitku i besprijekornu figuru bez puno muke, proučite lake i efikasne odluke kojih ćete se moći pridržavati tijekom cijele godine

Siječanj: odreknite se gledanja televizije
Bez obzira na to kakve programe gledate, čak i one o mršavljenju i dijetama, činjenica je da je televizija prilično snažan demotivator kada se radi o topljenju kilograma. Naime, istraživanje koje je provelo Sveučilište u Alberti pokazalo je kako emisije o mršavljenju i vježbanju ne uspijevaju gledatelje motivirati da se pokrenu, već imaju sasvim suprotan učinak. Stoga, ako gledate emisije o vježbanju, postoje velike šanse da ćete u širokom luku izbjeći teretanu, piše Rafinery29.

Voditeljica tog istraživanja, Tanya Berry sugerira da za uspješno mršavljenje i topljenje kilograma za početak smanjite očekivanja i ne postavljate si previsoke ciljeve. ‘Kada počnete vježbati, možda nećete odmah izgubiti na težini, no izgubit ćete visceralno masno tkivo, masti koje se nakupljaju oko unutarnjih organa te je opasno po zdravlje. Potkožno masno tkivo koje smatramo neprivlačnim nije nužno nezdravo. Kada počnete vježbati, prvo ćete izgubiti unutarnja nezdravo masno tkivo, a potkožno masno tkivo zadržat ćete još neko vrijeme. Mnogi često odustaju od vježbanja, jer se rezultati ne vide odmah te se čini kao da vježbe nemaju učinka. Međutim, vježbanjem činite veliku uslugu svom tijelu, a i ostali rezultati će se pojaviti uskoro.’

Veljača: pazite što pijete
Amerikanci u dobi između 20 i 39 godina konzumiraju putem slatkih pića prosječno 336 kalorija dnevno, što čini čak 15 posto dnevno unesenih kalorija. Stoga se valja dobro zamisliti o tome što to točno pijete i svakako češće posezati za vodom. Međutim, ako sama voda ne može u potpunosti zadovoljiti vaše potrebe, birajte napitke s manjim kalorijskim udjelom.

Osim toga, valja pripaziti i na inače vrlo zdrave kašaste sokove. Iako su zdravi, voćni sokovi mogu biti prilično varljiv izvori veće količine šećera. Ako doista žudite za dozom energije, posegnite za manje kaloričnim energetskim pićem, kavom ili pak čajem kao što je zeleni, bijeli i crni, jer imaju malen udio šećera, a visok udio antioksidansa i polifenola koji štite oštećene stanice.

Ožujak: vježbe za svaki dan
Užurban raspored, broje obaveze, odlazak na godišnji odmor – samo su neki od razloga zašto je tako lako prekinuti rutinu vježbanja i vrlo teško ponovno se vratiti u kolosijek. Cyndi Lee, učiteljica joge, predlaže nekoliko jednostavnih vježba, čije izvođenje zahtijeva svega nekoliko minuta dnevno, a samo tijelo se koristi kao otpor. Preporučena je poza skakavca koja jača bedra, stražnjicu i donji dio leđa.

Travanj: odustanite od dijete
Znanstvenica sa Sveučilišta Stanford Michaela Kiernan napominje kako je vrlo važno obratiti pažnju na promjene u težini i zdravstvene navike u normalnim okolnostima – kada niste na strogoj dijeti te ne promatrate svaku kaloriju pod mikroskopom. Stoga, umjesto da se bacite na novu dijetu kako biste bili besprijekorno vitki, pokušajte ne biti na dijeti. Kada ne slijedite određeni dijetni režim, dobit ćete uvid u to kako se tijelo i mozak ponašaju po pitanju održavanja težine te ćete se moći uskladiti i steći zdrave navike kojima ćete lako održavati tijelo vitkim.

Michaela Kiernan kaže kako žene koje su stekle tu ‘stabilnost’ prije nego što su se bacile na kakvu dijetu znatno su dulje i lakše održale vitku liniju. Naime, ako prehranu i vježbanje prihvatite na opušteniji način te taj režim prilagodite svojim potrebama, bit će vam znatno lakše nego ako striktno prihvaćate odluku ‘ja sam na dijeti’.

Svibanj: doza D vitamina
Vitamin D koje tijelo apsorbira iz sunčeve svjetlosti, neophodan je za psihičko i fizičko zdravlje. Naime, vitamin D odličan je borac protiv depresije, srčanih bolesti i virusnih infekcija, astme, artritisa i dijabetesa. Stoga, sunčane dane iskoristite doslovce upijajući energiju i ovaj ključan vitamin, no ne zaboravite kožu zaštititi od negativnih učinaka sunčevih zraka. Osim toga, kombinacija vitamina D i hrane bogate tim vitaminom – kao što su jaja, sir i riba – biti će pun pogodak za zdravlje i izgled.

Lipanj: čari konkurencije
Usprkos dosadašnjem vjerovanju, novo istraživanje pokazalo je kako partnera za vježbanje treba vrlo mudro i pomno odabrati, a ne preporučuje se najbolji prijatelj, jer se kad-tad javi osjećaj konkurencije. Najbolje je pak odabrati kakvog poznanika koji je čak i u boljoj fizičkoj spremi od vas – to će vas natjerati da se više trudite, vježbate napornije i brže postižete ciljeve.

Srpanj: ubacite u iduću brzinu
Svatko dobro zna kako su hodanje, biciklizam i javni prijevoz dobri ne samo za okoliš, već i za zdravlje. Ako već redovito na posao odlazite pješke ili biciklom, vrijeme je da tu ‘vježbu’ malo pojačate. Pojačajte otkucaje srca, ubrzajte korak ili žustrije gazite pedale. Naime, ako otkucaje srca povećate za svega 10 posto, to će tijelu omogućiti da sagori 21 kaloriju više unutar samo deset minuta. Ako pak na posao idete automobilom, parkirajte se malo dalje te se svakog jutra.

Kolovoz: usporite malo
Ponekad je za uspješno topljenje kilograma dovoljno samo malo – usporiti. Naime, nedavni istraživanja pokazala su da sporije žvakanje mozgu daje više vremena da shvati kako je tijelo sito, a vi ćete biti zadovoljniji obrokom te između zalogaja piti više vode. Naime, kako piše Refinery29, ako tijekom dana prakticirate dva obroka koja traju pola sata, s vremenom ćete unositi čak četiri tisuće kalorija manje.

Osim kod obroka, valja usporiti i prilikom vježbanja. Istraživanje sa Sveučilišta South Carolina pokazalo je kako sporije i odmjerenije vježbanje daje bolje rezultate nego mahnite i iscrpljujuće vježbe.

Rujan: korisni savjeti
Možda si samo slavni i bogati mogu priuštiti osobnog trenera, učitelja joge ili pak kuhara, no to ne znači da se ne možete povezati sa svojom instruktoricom fitnesa ili pak učiteljicom pilatesa. Na treninge dođite malo ranije, pitajte što vam nije jasno, zatražite savjet te je obavijestite o svom napretku. Tako postoji dobra šansa da dobijete koji dobar savjet ili pak da pokupite kakav zgodan trik za lakše skidanje kilograma.

Listopad: dobre navike
Istina da pušači svojom navikom štete svom zdravlju, no jednu stvar čine dobro – svako malo ustaju od radnoga stola i idu zapaliti. Upravo tu naviku biste trebali usvojiti od pušača. No umjesto da odete zapaliti, ustanite od radnog stola i nakratko se prošećite brzim korakom. Sagorjet ćete 60 kalorija te se bolje i svježije osjećati. Osim toga, ako takvu kratku pauzu ponavljate dvaput dnevno pet dana tjedno, u mjesec dana sagorjet ćete čak 2.500 kalorija. Osim toga, trudite se ići stepenicama što češće, a lift izbjegavajte.

Studeni: naspavajte se
Prava tajna vitkog, mršavog i zdravog tijela zahtijeva tri posebna, ali jednostavna sastojka: zdravu prehranu, vježbanje te dovoljno sna. Naime, istraživanja pokazuju da nakon svega četiri do pet sati sna organizam doslovce ludi za hranom. Kad smo neispavani, organizam ne bilježi zadovoljstvo nakon obroka te nas navodi da pojedemo više nego inače. Osim toga, neispavanost stvara i požudu za slanom i slatkom hranom te ‘junk’ hranom.

Prosinac: odmorite se od društvenih mreža
U posljednje vrijeme sve smo skloniji komunikaciji putem društvenih mreža, a osobna komunikacija licem u lice vrlo često srezana je na minimum. Međutim, osim što zahladnjuje odnose, online komunikacija loše djeluje i po pitanju kreativnosti. Naime, znanstvenici sa Sveučilišta u Kanzasu otkrili su kako su ljudi koji više vremena provode u prirodi te na otvorenom kreativniji i bolje raspoloženi.

Najnovija istraživanja pokazuju da konzumacija jaja ima pozitivan učinak na metabolički sindrom i sitost. Istraživanja provedena u posljednjih 40 godina dokazuju da zdrave odrasle osobe mogu jesti jaja bez straha da će im to povećati rizik od bolesti. Proteinski doručak koji sadrži 30 grama proteina iz jaja znatno produljuje i osjećaj sitosti.

Posljednjih je dvadesetak godina jaje, unatoč njegovoj hranjivoj vrijednosti, bilo nepoželjna hrana zbog visoke razine kolesterola i zasićenih masnih kiselina. Međutim, treba podsjetiti na hranjivu vrijednost jajeta, i upoznati s novim spoznajama o toj namirnici.

Žumanjak jajeta čine voda, bjelančevine, masti, vitamini, pigmenti, ugljikohidrati i minerali. Bjelanjak čine voda, bjelančevine, nešto ugljikohidrata, minerali (fosfor i magnezij), te u tragovima željezo i sumpor.
Od hranjivih tvari najzastupljenije su masti i gotovo sve masti prisutne su u žumancu kao lipoproteinski kompleks. U bjelanjku su prisutne neutralne masti ili trigliceridi, fosfolipidi i slobodni kolesterol. Trigliceridi i fosfolipidi glavne su komponente masti. Fosfolipidi jaja među ostalim sadrže lecitin, višestruko nezasićene masne kiseline poput dokosaheksainske (DHA) arahidonsku masnu kiselinu. Esencijalna alfa-linolenska masna kiselina zastupljena je također u mastima jaja, ali u malom udjelu.

Od zasićenih masnih kiselina u jajetu najzastupljenije su palmitinska i stearinska. Od jednostruko nezasićenih masnih kiselina najzastupljenija je oleinska. Uz vitamine topive u mastima i pigmente, jaje spada u multifunkcionalnu i iznimno hranjivu namirnicu. Jaje je jedan od najbogatijih izvora kolesterola u prehrani ljudi, što je bio razlog da se sedamdesetih godina 20. stoljeća pojednostavljenom procjenom odnosa kolesterola u hrani i kolesterola u krvi, jaje proglasi glavnim rizičnim uzročnikom za pojačanu razinu kolesterola u krvi, odnosno za hiperkolesterolemiju, a time i za kardiovaskularne bolesti. Iako još postoje određene kontroverze u vezi s tom povezanošću, najveći broj istraživanja dokazao je da su zasićene masti iz hrane (u jednom jajetu samo 1,5 g), a ne kolesterol, razlog porasta kolesterola u krvi. Stoga, niti jaja, a niti unos kolesterola nisu povezani s incidencijom kardiovaskularnih bolesti.

Bjelančevina je druga po redu hranjiva tvar u jajetu. Uzme li odrasla osoba dva jaja tijekom dana, unijet će 30 posto dnevnih potreba za bjelančevinama. Bjelančevine čine jaje punovrijednim izvorom jer sadrže sve esencijalne aminokiseline u odlično izbalansiranim količinama, a pritom su visoko probavljive.

Osim toga, jaja, sadrže sve potrebne vitamine osim vitamina C.
Jedno je od rijetkih izvora vitamina B12 (može pridonijeti očuvanju mentalne aktivnosti, pomaže u regulaciji metabolizma i pridonosi formiranju crvenih krvnih tjelešaca). Sadrži i vitamin D koji pridonosi regulaciji kalcija i fosfora u organizmu te doprinosi zdravom radu imunološkog sustava, te E vitamin. Od karotenoida zastupljeni su ksantofili, lutein i zeksantin. Oni pridonose žutoj boji žumanjka i pripisuje im se blagotvorno djelovanje na vid. Dokazano je da te biološki aktivne komponente iz jaja imaju veću raspoloživost od onih iz biljnih izvora. Od mineralnih tvari zastupljeni su kalcij, fosfor, magnezij, cink, bakar, željezo i mangan. Žumanjak sadrži i jod, selen, sumpor, kalij, natrij i klor.

Japan, kao zemlja u kojoj je konzumacija jaja najveća, ima najmanju stopu smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti. Također nije utvrđena povezanost između konzumacije jaja, razine kolesterola u krvi i incidencije bolesti srca. Studija koja je pratila 117 000 mu škaraca i žena od 8 do 14 godina pokazala je da je rizik od koronarne bolesti srca jednak u osoba koje konzumiraju manje od jednog jaja tjedno ili više od jednog jaja na dan. Kliničke studije potvrđuju epidemiološke, prema kojima jaje kao hrana ima vrlo malen, ako uopće postoji, utjecaj na rizik od kardiovaskularnih bolesti.

Stavljajući u odnos energetsku i hranjivu vrijednost za jaje se može reći da ima visoku nutritivnu gustoću, što je samo još jedan od dokaza kako je jaje poželjna namirnica u prehrani osjetljivih populacijskih skupina (siromašni, zatim, mladi i starije osobe te kronični bolesnici) jer se u tim skupinama pojavljuje nedovoljan unos energije i hranjivih tvari. Jaja su iznimno korisna i trudnicama koje u prehranu trebaju uključiti visokokvalitetne bjelančevine i druge hranjive tvari, među ostalim i kolin koji je potreban za razvoj mozga djeteta.

Studije su pokazale i da konzumacija jaja ima važan utjecaj na sitost, što se objašnjava kemijskim sastavom jaja, odnosno udjelom bjelančevina i masti.

Konzumacija jaja usporila je želučano pražnjenje te slabiji odgovor glukoze u krvi i inzulina. Utjecaj na želučano pražnjenje smatra se da je nastao zbog utjecaja žumanca  (ne bjelanca) na izlučivanje holecistokinina i želučanih inhibitora peptida. S obzirom na globalni problem, jaja mogu biti uključena u prehranu osoba koje imaju problema s tjelesnom težinom i provode program prehrane radi smanjenja ili održavanje postojeće težine.

Degenerativne bolesti u koje spada rak daju se prevenirati zdravom prehranom, a osobito uzimanjem dodatnih vitamina i drugih mikrosastojaka te promjenom načina života.

Vitamini i minerali mogu nam pomoći da se obranimo od svakodnevnih stresova i poremećaja koji vode u smrtonosne i degenerativne bolesti. Najmanje doze koje sprječavaju nastanak deficita znatno su veće od službeno postavljenih doza, osobito za one vitamine koji štite tijelo od stresa i onečišćivača okoline jer smo tome svakodnevno sve više izloženi.

Zbog toga je i nastupio porast degenerativnih bolesti kao što su rak i kardiovaskularne bolesti, u odnosu na prošlost. Osim toga, postoje i mnoge životne i zdravstvene okolnosti koje zahtijevaju veću količinu određenih vitamina i drugih sastojaka prehrane kako bi se tijelo moglo zaštititi i ukoliko se te količine ne osiguraju dolazi do deficita. U te se okolnosti ubrajaju stres, izlaganje opasnim i štetnim tvarima, bavljenje teškim umnim i tjelesnim radom, bavljenje sportom, starija životna dob, trudnoća, dojenje i mnoge bolesti kao što su dijabetes, rak, infekcije, bolesti srca i krvnih žila i kirurški zahvati.

Istraživanja pokazuju da vitamin A stimulira gotovo sve stanice obrambenog sustava tijela, štiti tijelo od virusa i bakterija, neutralizira otrove, stimulira obrambeni sustav tijela i ima izravni utjecaj na brojne vrsta karcinoma. Razlog tome nije samo taj što pospješuje rad mnogih obrambenih stanica, ponekad i do 60%, već utječe na diobu i diferencijaciju stanica što je u prisutnosti tumora i karcinoma poremećeno.Veza između vitamina A i karcinoma otkrivena je  još 1926. godine kada je tim znanstvenika otkrio da u laboratorijskih životinja dolazi do nastanka raka želuca ukoliko se hrane hranom kojoj nedostaje vitamin A.

Konzumiranje dodatnog vitamina A može spriječiti pojavu pretkarcinogenih i karcinogenih stanica. Ustanovljeno je da ljudi koji nemaju dovoljno vitamina A u tijelu snose višestruko veći rizik od razvijanja tumora. Razlog zbog kojeg se primjena vitamina A u liječenju raka nije proširila je njegova relativna toksičnost kad se primjenjuje u većim dozama. No, valja napomenuti da ljudi koji imaju rak mnogo bolje toleriraju velike količine ovog vitamine nego zdravi ljudi.

Terapija niacinom također može spriječiti ili znatno reducirati nastanak raka, naročito sekundarnog, koji nastaje nakon izlječenja prvobitnog primjenom kemoterapije. U ljudi koji konzumiraju niacin u većim dozama od preporučenih pojava primarnog raka također je smanjena.

U liječenju se raka i vitamin B6 pokazao korisnim, te zatim folna kiselina. Rezultati istraživanja pokazuju da folna kiselina ima protektivnu ulogu protiv nekih oblika raka pa čak i terapijsku vrijednost. Postoji pozitivna proporcionalna veza između statusa ovog vitamina u tijelu i raka grlića maternice i kolorektuma.

Zbog toga se ovaj vitamina ponekad koristi u medicinskoj praksi i prevenciji raka. Doze koje se daju obično su veoma velike no folna kiselina nije nimalo toksična pa nema opasnosti od negativnih nuspojava.

Izlaganje štetnim tvarima na radnom mjestu može uzrokovati štetne promjene u strukturi kromosoma i tako dovesti do povećane opasnosti od raka. Kada se radnicima izloženim halogenim eterima daje vitamin C, učestalost oštećenja struktura njihovih kromosoma znatno je smanjena. To primjerice vrijedi i za rudare u ugljenokopima. Askorbinska kiselina ili C vitamin dobro je antimutageno sredstvo.

Nitrosamini prisutni u konzerviranoj hrani, a prisutni i u dimu cigarete kancerogeni su. C vitamin sprječava njihov nastanak. Epidemiološka istraživanja pokazala su da je nastanak raka probavnog sustava u izravno proporcionalnoj vezi s visinom razine nitrita u hrani i vodi za piće. U nekim se zemljama vitamin se C dodaje suhomesnatim proizvodima da bi se u njima spriječilo stvaranje štetnih nitrosamina.

Procijenjeno je zatim da bi pušači trebali konzumirati najmanje 1000 do 3000 miligrama vitamina C na dan da bi zadovoljili osnovne potrebe za ovim vitaminom. Vitamin C štiti tijelo tako što sudjeluje u stvaranju i održavanju kolagena i obrambenom sustavu tijela. Askorbinska kiselina spremno stvara kombinacije s nekim metalima i tako ih zapravo izbacuje iz cirkulacije i iz tijela. Na taj način smanjuje količinu olova, žive, nikla i vanadija koji su vrlo štetni.

U liječenju nekih oblika raka primjenjuje se i D vitamin. Pokazao se djelotvornim u sprječavanju metastaziranja nekih oblika raka pluća i raka prostate. Dobar status vitamina D također je obrnuto proporcionalano povezan s rakom dojke i debelog crijeva.

Vitamin E djelotvorno sprječava  formiranje nekih karcenogena i njihovu aktivnost u tijelu, posebno nastanka raka dojke jer popravlja loš odnos između progesterona i estradiola, dvaju važnih hormona u tijelu. Premda vitamini nisu lijekovi, čini se da njihovo prisustvo u organizmu u dovoljnoj mjeri značajno utječe na usporavanje nastanka nekih od najzloćudnijih bolesti današnjice.

Iako Američko udruženje za srce i Nacionalno društvo za edukaciju o kolesterolu ne preporučuju provođenje ovih dijeta, one su ipak jedne od najpopularnijih, vjerojatno zbog brzog mršavljenja na samom početku.

Neke od najpoznatijih visokoproteinskih dijeta su: Atkinsova dijeta, South Beach dijeta i Dukanova dijeta.

Kako djeluju
Cilj većine visokoproteinskih dijeta je izazvati stanje „pozitivne ketoze“ koja za posljedicu ima intenzivno trošenje masti kao izvora energije. Iz ovog razloga se ove dijete nazivaju još i ketogene dijete.

Preciznije, ketogena dijeta je poseban način prehrane koji se temelji na stanju ketoze, u koji organizam stupa nakon određenog vremena prehrane, pretežno bjelančevinama i mastima. Kada tijelo jednom uđe u stanje ketoze, umjesto šećera primarni izvor energije postaju masti.

Do ove pojave dolazi kada organizam kroz određeno razdoblje dobiva vrlo male količine ugljikohidrata. Nakon što započne sa ketogenim načinom prehrane, tijelo prolazi kroz više promjena. Poslije otprilike 48 sati od početka ovog načina prehrane, organizam počinje koristiti ketone kako bi efikasnije koristio energiju skladištenu u masnim stanicama. Drugim riječima, primarni izvor energije za organizam prestaju biti ugljikohidrati (tj. glukoza), dok njihovo mjesto zamjenjuju masti, tj. masne kiseline. Zbog toga, za vrijeme ketoze nije problem jesti hranu s većim udjelima masnoće nego što bi se inače činilo razumnim.
Obzirom da je na ketogenoj dijeti važno unositi vrlo male količine ugljikohidrata, prevladava većinom hrana temeljena na siru, jajima, mesu i ribi.
Takva vrsta prehrane, međutim, može imati nepovoljne zdravstvene utjecaje. Mnogi pojedinci koji se drže prehrane pretjerano bogate životinjskim bjelančevinama, često imaju povišen kolesterol, osteoporozu ili povišene trigliceride.

Rizici visokoproteinskih dijeta
Najčešći problemi i komplikacije povezane sa visokoproteinskim dijetama su:

Zatajenje bubrega
Konzumirajući previše bjelančevina opterećuju se bubrezi, što može pogoršati zdravstveno stanje osoba koje već imaju probleme sa bubrezima.

Visok kolesterol
Dobro je poznata povezanost visokoproteinske dijete (koja se sastoji od jedenja crvenog mesa i masnijih mliječnih proizvoda) sa visokim kolesterolom.

Osteoporoza i bubrežni kamenac
Visokoproteinske dijete potiču povećano izlučivanje kalcija kroz urin, (više nego kod osoba sa uravnoteženom prehranom), što kroz duže razdoblje povećava rizik od osteoporoze i bubrežnih kamenaca.

Karcinom
Visokoproteinske dijete ne uzrokuju karcinom, ali ograničavaju unos voća, povrća, žitarica, a samim tim i vitamina, minerala, enzima, vlakana i antioksidanta, koji su najveći borci protiv raznih oblika karcinoma.

Stručnjaci za prehranu i mršavljenje smatraju da visokoproteinske dijete sadrže puno više rizika nego dobrobiti te da se njihova privlačnost uglavnom sastoji od obećanja brzog mršavljenje te da teorije visokoproteinskih dijeta nisu znanstveno potvrđene.

U većini slučajeva ljudi će radije izabrati brzu dijetu nego definitivnu promjenu navika i životnog stila. Na taj način, nakon gubitka težine mogu se vratiti starim prehrambenim navikama koje su i uzrokovale pretjeranu tjelesnu težinu, što je u suprotnosti sa preporukama o zdravom mršavljenju. Gubitak kilograma bi trebao kao posljedicu imati smanjenje postotka tjelesne masti, a kao cilj smanjenje rizika za bolesti srca, povišeni krvni tlak, dijabetes i karcinom, a ne samo mršavljenje zbog stjecanja bolje linije.

No, tu nije kraj, istraživanja pokazuju da slatki glikozidi utječu na osovinu hipotalamus – želudac, što blokira osjećaj gladi na samom početku, u središnjem živčanom sustavu. Taj se učinak postiže uzimanjem 15 kapi ekstrakta dvadeset minuta prije jela.

Za razliku od saharoze, ekstrakt stevije ne samo da nije štetan za zdravlje već je i ljekovit. Ta bi biljka mogla postati spasonosna za oboljele od dijabetesa tipa 2 jer se bez straha može upotrebljavati kao sladilo s obzirom na to da ne povisuje razinu šećera u krvi i potiče izlučivanje inzulina.

Osim toga, stevija djeluje protiv drugih čestih bolesti današnjice – povišenog krvnog tlaka, osteoporoze, pretilosti, infekcije gljivicom Candidom albicanis i povišene razine kolesterola u krvi.

Stevija (lat. Stevia rebaudiana) je višegodišnja grmolika biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Može narasti do visine jednog metra, uspijeva čak i u siromašnom tlu i donosi bogat prinos nekoliko puta godišnje, a odnedavno se uzgaja i u Hrvatskoj. Stavljika nosi nasuprotno raspoređene listove dugačke oko pet centimetara i široke oko dva, a za uzgoj biljke potrebno je puno svjetla i vlage. Najslađi i najveći, stariji listovi, koji se beru čak od tri do četiri puta godišnje, tijekom najviše tri godine.

Zanimljivo je da slatkoća te biljke ne potječe od ugljikohidrata, kako je to kod saharoze. Naime, stevija u svojim listovima sadrži osam glikozida, od kojih su dva zaslužna za njezinu iznimnu slatkoću – steviozid i rebaudiozid (tzv. REBA). Steviozid je 250 puta slađi od saharoze iz šećerne repe, a rebaudozid je od saharoze slađi čak 480 puta. Osim slatkih glukozida, stevija u svojims listovima sadrži i vitamine A i C, željezo, kalcij, natrij, kalij, magnezij, fosfor, cink i flavonoid rutin. Neke od tih tvari su snažni antioksidansi pa je stevija kao zaslađivač danas prvi izbor.

Stevija je danas na tržištu dostupna u obliku sušenog lista, bijelog i zelenog ekstrakta u prahu te tekućine. Tekućina se dobiva otapanjem praha u vodi. Potreban je oprez jer se na tržištu mogu naći ekstrakti i tekućine koji u sebi sadrže neke moguće štetne tvari.

Pomalo iznenađuje da je zbog sumnje na moguću štetnost biljke za zdravlje, koja nikada nije potvrđena ozbiljnim znanstvenim istraživanjima, Uprava za hranu i lijekove SAD-a (FDA) zabranila upotrebu ove biljke kao sladila 1980. Godine. Zabranjena je zatim i u mnogim drugim zemljama svijeta. Godine 1995. FDA dopušta njezinu upotrebu samo kao preventivu za dentalnu higijenu djece. Ipak, do danas je provedeno više od 200 znanstvenih istraživanja o primjeni ove biljke te se pokazalo da je potpuno sigurna, nema niti teratogeno (opasno po plod), otrovno, niti karcinogeno djelovanje. Doduše, uz prekomjerno uzimanje biljke vezane su određene nuspojave poput mučnine, vrtoglavice, glavobolje, povraćanja i mišićne slabosti, što može vrijediti za svaku stvar koja se konzumira u prevelikim količinama.

Povrće poput brokule, prokulice, cvjetače, kupusa i kelja puno je fitokemikalija kao što su indoli i izotiocianati koji nas štite od raka. Jedenje takvog povrća već se dugo povezuje sa smanjenom stopom raka dojke.

Studija iz 2007. godine objavljena u medicinskom časopisu International Journal of Cancer izvješćuje o mnogo nižoj stopi raka mokraćnog mjehura kod ljudi koji su svakodnevno konzumirali veće količine izotiocianata nego kod onih koji nisu. Suvišno je reći koliko je bilo pokušaja da se izolira pojedini fitonutrijent iz određene vrste hrane i da ga se oblikuje u dodatak prehrani.

U ljekarnama se mogu naći pune police dodataka prehrani za koje se tvrdi da sadrže ljekovita svojstva hrane. Istina je u tome da istraživanja o učincima dopunskih preparata prehrani nisu urodila istim pozitivnim rezultatima po zdravlje kao studije o hrani. Mogući uzrok tome jest što se uklanjanjem određenog nutrijenta iz hrane gubi njegova potencijalno korisna interakcija sa ostalim hranjivim tvarima.

Želite li iskoristiti prirodna ljekovita svojstva hrane, jedite hranu takvu kakvu ju je priroda stvorila.

Iako je epidemija debljine većim dijelom izazvana aktivacijom mehanizma opstanka koji skladišti masnoću, ipak je postojao određen broj ljudi prekomjerne težine. Mnogi su tvrdili kako ne jedu previše, a pokazalo se da su govorili istinu. Suprotnost njima bili su ljudi koji su pohlepno jeli, a nikad nisu dobili ni kilogram.

Iako brzina metabolizma ne igra tako veliku ulogu kako ljudi misle, činjenica je da svi mi imamo različitu brzinu metabolizma i da ona utječe na to dobivamo li na težini lakše ili teže. To je postalo sasvim očito nakon kanadske studije o blizancima. U toj studiji 12 parova jednojajčanih blizanaca je tijekom sto dana, šest dana u tjednu, bilo hranjeno sa tisuću kalorija više nego što je potrebno.

Količina vježbanja bila je pažljivo nadgledana i bila je jednaka za sve. Dakle, svi su sudionici imali isti unos energije koja se jednako trošila na identične vježbe. Pri kraju studije svakom paru blizanaca težina se jednako povećala, ali između različitih parova dobitak na težini varirao je od 4 do 13 kilograma. Ta je studija potvrdila da je glavni doprinos povećanju tjelesne težine brzina metabolizma koja je uglavnom genetski predodređena.

Važno je da osobe koje se podvrgavaju dijeti razumiju tu činjenicu jer će brzina metabolizma utjecati na učinak dijete i vježbanja. Nemojte se obeshrabriti ako je vaš metabolizam spor. Jednostavno ćete morati biti malo savjesniji u pridržavanju principa pravilne prehrane i uložiti malo veći napor u vježbanje.

Isto tako potpuno je sigurno da će svako mršavjeti, bez obzira na kromosomske ili hormonske poremećaje i bilo kakve druge bolesti vezane uz metabolizam, ako unosi kalorijsku vrijednost hrane koja nije dostatna za energetsko pokrivanje dnevnih potreba.

Umor je zaštitni mehanizam protiv prekomjerne živčane aktivnosti, a ujedno i signal da treba nešto mijenjati u stilu života, svakodnevnim životnim navikama i u načinu razmišljanja.

Suvremen način života i ubrzan tempo kod mnogih ljudi stvara osjećaj umora. Ako se umor iz dana u dan ponavlja i intenzivira, on se akumulira. Sindrom kroničnog umora u medicini već je potvrđen i prihvaćen kao dijagnoza i nije samo usputna pojava. Kronični bi se umor mogao definirati kao subjektivni osjećaj nedostatka snage i energije. Traje najmanje šest mjeseci i može se definirati kao sindrom, a najčešći uzroci su stresan način života, nedovoljno kretanje i smanjena tjelesna aktivnost te nesrazmjer fizičkoga i mentalnog opterećenja organizma. Subjektivno ga prati osjećaj da premalo činimo za sebe, da se stalno iscrpljujemo i maksimalno angažiramo na poslu ili u kući.

U gradskim je sredinama to još naglašenije jer se mnogo vremena gubi u prometu, a život u prenapučenim četvrtima, gdje je i parkirališni prostor problem, uvjetuje čekanje u bankama i poštama u dugim redovima, više se vremena provodi u zatvorenim prostorima i stanovima, nedovoljno prozračenim i osunčanim, a često i pretrpanim zbog ograničenog prostora.

Kada kronični umor postaje rizičan?
O kroničnom umoru govorimo tada kad nismo više u situaciji obavljati svoje svakodnevne aktivnosti, kad se taj umor iz dana u dan povećava i kad nas toliko iscrpljuje da nam jedino odgovaraju ležanje, mirovanje ili tek minimalne aktivnosti, kad želimo biti što više sami, a gomila ljudi nas iritira. Dijagnoza sindroma kroničnog umora postavlja se tek tada kada isključimo druge najčešće bolesti koje mogu dovesti do sličnih simptoma. One su:

• anemija (slabokrvnost)
• poremećaj u radu štitne žlijezde koja regulira cjelokupan metabolizam
• dijabetes
• depresija (premda svaka bolest može biti praćena osjećajem umora).

Zadatak liječnika je dijagnosticirati postoji li organska bolest kojoj je umor popratni simptom.

Koje su najčešće reakcije?
Ljudi se iz takvog stanja pokušavaju izvući na različite načine. Neki danima obilaze ordinacije, od obiteljskog liječnika do specijalista, neki pak pribjegavaju sedativima, drugi utjehu nalaze u visokokaloričnoj hrani (najčešće slatkišima), odlaze u teretanu, na fitness ili na neku od tehnika opuštanja (joga, meditacija i sl.). Ukoliko se na vrijeme ne prepozna, kronični umor može dovesti do ozbiljnih poremećaja krvožilnoga i živčanog sustava.

Uloga hrane
Kod kroničnog umora potrebno je korigirati prehranu kako bismo što prije detoksicirali organizam. Za početak je dobro povećati unos vode, izostaviti zaslađene gazirane napitke, smanjiti unos kofeina, izbaciti alkohol ili ga smanjiti na najmanju moguću mjeru, povećati unos ribe, žitarica, svježega i sušenog voća i povrća, orašastih plodova i sjemenki, te zatim izbjegavati suhomesnate, konzervirane i rafinirane ugljikohidrate. Svakako treba stati s pušenjem i ispijanjem velikih količina crne kave. Lijekovi se ne smiju uzimati bez dogovora s liječnikom. Potrebno je nadoknaditi vitamine i minerale koji se prvi gube stresom (vitamini B kompleksa, C vitamin i minerali magnezij, kalcij, cink i željezo).

Dr. Steven Pratt, oftalmolog iz Kalifornije napisao je knjigu “Superhrana: 14 namirnica koje će vam promijeniti život” u kojoj tvrdi da te namirnice imaju preventivni učinak na cijeli organizam. Svakodnevno gledajući krvne žile očnog dna pošao je od pretpostavke da je cijelo tijelo povezano, pa ako je zdravo srce, tada će i oči ili koža biti zdravi. Tih 14 namirnica su brokula, borovnica, bundeva, čaj (zeleni), grah, jogurt, losos, naranče, orasi, puretina, rajčica, soja, špinat i zob u zrnu. Po njegovom mišljenju nema pravila u konzumiranju navedenih namirnica (kada i kako ih konzumirati), ali je poželjno jesti ih što češće. Bioaktivne tvari koje se u njima nalaze imaju povoljan učinak i mogu usporiti, a kod graničnih slučajeva i zaustaviti, razvoj dijabetesa, visokog tlaka, nekih vrsta malignih tumora, Alzheimerove bolesti i sl.

Kod kroničnog umora treba odabrati najbrži i najprirodniji put obnove i vraćanja vitalne snage organizma izborom hrane koja obiluje ugljikohidratima, bjelančevinama i mastima u njihovu optimalnom omjeru, ali i potrebnim vitaminima i mineralima. Takve su pšenične klice koje se s pravom nazivaju hrana i lijek. Nazivaju ih još “šampionima zdravlja”. Pšenične klice sadržavaju organske fosfate koji pomažu onima kojima nedostaje mišićne snage i čije je opće stanje loše. Osim toga, obiluju kalcijem, magnezijem i vitaminima B skupine (osobito vitaminom B1) koji obnavljaju živčani sustav.

Preporučuju se djeci, sportašima, trudnicama, i odraslima koji pate od dekalcifikacije i demineralizacije. Primjerice, 100 grama pšeničnih klica ima 5 puta više kalcija i 12 puta više fosfora od jednake količine bijelog kruha. Pšenične klice same ili s nekim voćem (1 jušna žlica 2 puta na dan, primjerice u 11 i 17 sati) „brišu“ umor i vraćaju energiju tijelu. Kura pšeničnim klicama traje 3 tjedna, a savjetuje se preventivno 4 puta tijekom godine, na prijelazu godišnjih doba, kod osjećaja umora i iscrpljenosti i za podizanje vitalne snage i izdržljivosti organizma.

Danas na tržištu imamo svježe klice, pržene pšenične klice u rinfuzi, ali ih jednostavno i jeftino možemo sami proizvesti. U posljednje vrijeme mogu se kupiti klijališta – posebne posudice na kat, te time istodobno možemo dobiti 3 različite vrste klica, na primjer, pšenicu, ječam i soju.

Pšenične klice: bogat izvor vitamina B skupine
Pšenica je žitarica s najbogatijim sastavom prehrambenih tvari potrebnih organizmu. Cijelo zrno pšenice sadrži:

10,2% bjelančevina

70,7% ugljikohidrata

2% masti

1,7% mineralnih sastojaka (najviše fosfora, oko 50%, te kalija 20 do 25%, a ostatak su magnezij, kalcij, željezo i ostali elementi)

Pšenične klice u odnosu na bijelo brašno imaju pet puta više kalcija i 12 puta više fosfora. Omotač zrna, mekinje i klice iznimno su bogati vitaminima B grupe. Pšenica je žitarica u kojoj ima karotena (provitamina A), a sadržava i E, D i K vitamin. Klice žitarica i grahorica ubrajaju se u najbogatiju hranu za stanice ljudskog organizma. Zrno u procesu klijanja ima puno više vitamina i minerala nego u stanju mirovanja.

Primjeri za neke od namirnica koje imaju preventivni učinak na cijeli organizam:

Orašasti plodovi i losos: bogati su omega 3 masnim kiselinama. Savjet: 5 puta tjedno pojesti šaku oraha, badema ili lješnjaka. Za 15 – 50% smanjuje rizik od srčanih bolesti (10 – 14 polovica oraha = 150 kalorija).

Riba: osobito plava (srdela, skuša i tuna), ali i ribe hladnih voda, kao što su losos i haringa, obiluju omega 3 masnim kiselinama koje povoljno djeluju na moždane funkcije i smanjuju umor.

Borovnice: obiluju C vitaminom i flavonoidima koji imaju povoljan učinak na vensku i kapilarnu cirkulaciju te usporavaju degenerativne procese na oku (katarakta).

Naranče: osim vitamina C sadržavaju i karoten (provitamin A) koji je važan za funkciju imunološkog sustava, rast i razvoj stanica i funkciju oka.

Grah i zob: dobar su izvor vlakana koji održavaju naš kolesterol i šećer na niskoj razini te osiguravaju normalan rad crijeva. Istraživanja pokazuju da prehrana bogata vlaknima snižava razinu kolesterola (voće, povrće, zob, ječam, smeđa riža, grah i ostale mahunarke). Hrana bogata vlaknima sporije se i probavlja pa ne podiže šećer u krvi, a osjećaj sitosti traje duže.

Jogurt i drugi mliječni proizvodi: osobito fermentirani, imaju povoljan učinak na rad crijeva. Osim toga obiluju kalcijem važnim za mineralizaciju kosti i prevenciju od osteoporoze. Kalcij jača zube, pomaže pravilnom radu mišića i srca. Novija istraživanja pokazuju da kalcij može smanjiti rizik od polipa te da pomaže u gubljenju težine.