Cink

Cink je modričasto bijeli metal. U prirodi se pojavljuje u spojevima. Najvažniji su sulfidne i karbonatne rude.

Funkcije
Ljudsko tijelo sadrži oko 2 do 3 grama cinka. Dakle, od minerala u tragovima, poslije željeza, cink je najzastupljeniji mineral u ljudskom tijelu. Prisutan je u svim organima, a najviše ga ima u crvenim i bijelim krvnim stanicama, kostima, jetri, mišićima, gušterači i prostati. Sastavni je dio mnogih enzima i ion je u unutarstaničnoj tekućini. Najviše je uključen u reakcijama povezanim s metabolizmom ugljičnog dioksida. Prijeko je potreban za rast i diobu stanica, spolno sazrijevanje i reprodukciju, osobito spermija, imunitet tijela, zacjeljivanje rana, metabolizam nekih vitamina (A, B6 i folna kiselina), te za osjetila mirisa i okusa, rad mozga, probavu i disanje, funkciju inzulina u tijelu, zdravlje kože, kose i kostiju itd. Što se tiče imuniteta, pronađeno je da cink potiče stvaranje, diferencijaciju i sazrijevanje T stanica (vrsta obrambenih stanica), povećava im broj te čuva i učvršćuje stanične membrane.

Deficit
Deficit cinka može prouzročiti zaostalost u rastu i razvoju, a osobito je često prisutan u zemljama u razvoju. Dodatni unos cinka općenito pospješuje razvoj i rast u djece koja se još razvijaju. Istraživanjima je pronađeno da cink izravno djeluje na hormon rasta nalik na inzulin. Neka su istraživanja također pokazala da dificit cinka može negativno djelovati i na razvoj motornih i mentalnih funkcija u djece koja se razvijaju i da konzumiranje dodatnog cinka s ostalim mineralima može takav razvoj pospješiti. Deficit cinka može smanjiti obrambeni sustav tijela i povećati podložnost infekcijama. Bolesnici koji boluju od dijabetesa podložni su marginalnom deficitu cinka u tijelu, a istraživanja su pokazala da dodatno konzumiranje ovog minerala pospješuje obrambeni sustav u ovih bolesnika. No, u jednom je istraživanju dodatno konzumiranje cinka u dozama od 50 mg na dan, imalo loš utjecaj na metabolizam glukoze u bolesnika ovisnima o inzulinu. Zato se takvim bolesnicima preporučuje pažljivo konzumirati dodatni cink, ne u dozama većim od 20 mg dnevno.

Primjena u prevenciji i liječenju bolesti
Zbog stimulacije i pozitivnog djelovanja na imunitet tijela, cink smanjuje rizik od obolijevanja od nekih oblika raka, a može biti koristan i bolesnicima koji boluju od SIDE. Cink se pokazao korisnim i  u liječenju dječje bolesti nalik na SIDU, akrodermatitis enteropatica, koju karakteriziraju simptomi despepsije i izgladnjelosti, te rane na koži, očima i plućima. Ovaj je mineral djelotvoran u liječenju infekcija kože i u obliku kreme te u liječenju poremećaja prehrambenih navika – anoreksija nervosa.

Najmanji dnevni unos
Preporučeni najmanji dnevni unos za odrasle ljude se kreće od 9 do 14 miligrama, ovisno o spolu. Žene trebaju nešto manje cinka nego muškarci, ali im se ta potreba u trudnoći i za vrijeme dojenja znatno povećava. Većina stručnjaka se slaže da veći unos cinka može organizam zaštititi i tamo gdje ove najmanje doze ne mogu i zato se veći dnevni unos općenito preporučuje. Preporučuje ga se konzumirati barem dvadesetak miligrama dnevno. Kako mineral kalcij smanjuje apsorpciju cinka u tijelu, tako se preporučuje ova dva minerla konzumirati odvojeno.

Apsorpcija
Za razliku od kalija i nekih drugih minerala, cink se iz hrane relativno slabo apsorbira, samo oko 20 do 40%. U ljudi starije životne dobi, sposobnost apsorpcije cinka još je manja, često i za pola manja nego u ljudi mlađe životne dobi. Apsorpcija ovisi i o tome je li hrana životinjskog ili biljnog porijekla. U hrani biljnog porijekla se cink veže za fitate i oksalate i manje je dostupan za apsorpciju te je apsorpcija slabija. U hrani životinjskog porijekla cink se veže za proteine i lakše se i brže apsorbira. U vegetarijanaca, dakle, postoji veći rizik da se razvije deficit ovog bitnog minerala.

Cink se u tankom crijevu veže za pikolinsku kiselinu koju luči gušterača u prisutnosti vitamina B6. Deficit ovog vitamina može smaniti apsorpciju cinka. Cink se izlučuje većinom kroz stolicu, a nešto manje kroz urin. Jako znojenje može uzrokovati gubitak i do 3 mg na dan.

Vitaminski pripravci
Vitaminske pripravke cinka nalazimo u različitim oblicima koji sadrže različite količine elementarnog cinka.

Toksičnost
Do akutnog otrovanja cinkom ponekad je dolazilo zbog konzumiranja namirnica iz galvanziranih kontejnera iz kojih se cink otpuštao u hranu. Simptomi otrovanja cinkom su bolovi u želucu, mučnina, povraćanje i proljev. Velike doze cinka iz vitaminskih pripravaka obično izazivaju potrebu za povraćanjem. Takve doze se kreću od 225 do 450 miligrama i nisu nimalo potrebne. Izloženost parama cinkovog oksida isto mogu izazvati otrovanje koje se očituje jakim znojenjem, ubrzanim disanjem i slabošću.

Kronično otrovanje cinkom može nastati pri dogutrajnom konzumiranju doza koje prelaze 40 mg na dan i očituje se deficitom bakra. Da bi se to spriječilo preporučuje se cink ne konzumirati u dozama većim od 40 mg na dan iz svih izvora.

Sadržaj u hrani
Najbogatiji izvori cinka su školjke, kvasac, jetra i rakovi.

Izvori:

• dagnje
• kvasac (suhi, pivski)
• kvasac (svježi, pekarski)
• jetra
• rakovi
• govedina
• sir
• sardine (konzervirane)
• kruh od cijele pšenice
• jaja
• piletina
• grašak
• mrkva
• mlijeko (svježe, kravlje)

Interakcija s lijekovima i mineralima
Dodatno konzumiranje cinka obično nema nikakav nepovoljan učinak na djelovanje lijekova koje liječnici propisuju. Izuzetak su neki antibiotici, osobito tetraciklini i fluorokvinoleni jer dodatno konzumiranje cinkovih preparata može smanjiti njihovo djelovanje. Zato se ove antibiotike preporučuje uzimati odvojeno od pripravaka koji sadrže cink.

Puno je, međutim, lijekova koji smanjuju ili u potpunosti sprječavaju apsorpciju cinka. Ovdje najprije treba spomenuti lijekove poput penicilamina i dietilenetriamina peritaacetata koji keliraju minerale u tijelu. Penicilamin se koristi u liječenju pretjerane količine bakra, a DTPA u liječenju suviška željeza u tijelu. Takvi lijekovi vežu cink i mogu uzrokovati deficit ovog minerala. Diuretici i antikonvulzivi također mogu proizvesti njegov manjak.

Mineral kalcij smanjuje apsorpciju cinka tako da je preporučljivo ova dva minerala uzimati odvojeno, u razmaku od barem dva sata.